ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 169

Mnienje: Kako uopće neima dokaza, da je okrivljeni Stjepan Radić dao inkriminirani intervju, a sama okolnost, da se u Nezavisnoj Makedoniji označuje, da intervju potiče od Stjepana Radića, nemože još služiti dokazom, da ga je uistinu dao okrivljeni Stjepan Radić, naročito da ga je dao u takovom sadržaju, kako je u Nezavisnoj Makedoniji iznesen, te se ovaj fakat ne bi mogao s uspjehom tužiti. IV. INKRIMINACIJA: da je 5. 8. 1923. imao sastanak sa Rajkom Daskalovim, bivšim članom Stamboliskijeve vlade u Bugarskoj, koji je sastanak Radić pripremio, a na sastanku je izložio, da je Macedonska organizacija vrlo jaka i da će uspjeti, da u Makedoniji izvede ustanak, dalje da Bugari treba da rade zajedno sa Makedoncima, uznastojao na sastanku da Daskalova pomiri sa novim režimom u Bugarskoj i Makedonskom organizacijom, podupirući u tom sličnu akciju ohridskog bugarskog Metropolite Borisa, dakle s vi jesno pomogao, da se ostvare neprijateljski i prevratnički ciljevi revolucionarne Makedonske organizacije protiv cjeline Kraljevine S.H.S. a po ovoj jedan dio Kraljevine S.H.S. od cijeloga otrgne, pa da je time počinio zločinstvo proti otečestva, vladatelja i Ustava označ. u §u 87 a) i b) kriv. zakona. Dokaz krivnje: Istaknute činjenice ove okrive imali bi posvjedočiti Bugarin Aleksandar Obov i Petar Cokov, te Dr. Voja Marinković, i utvrditi aktima i to izvještajem Ministarstva spoljnih poslova st. pov. broj: 529 od 9. 8. 1923. akt Ministarstva inostranih delà broj: 581 od 5. 8. 1923. i njegovi prilozi, izvještaj Ministarstva spoljnih poslova akt pod brojem: 690 u kom se saopćuje izvještaj kr. poslanstva u Pragu o sličnoj akciji ohridskog bugarskog Metropolite Borisa, saopćenje Koste Todorova u beogradskim »Novostima« od 9. 12. 1923.

108 (dnev. br. 2—11). Iz navedenog izvještaja broj 690 upućenog po poslaniku Ljubomiru Nešiću u Pragu ministru unutrašnjih djela proizlazi, da je ohridski Metropolita Boris, koji je u Sofiji, došao u Prag iz Njemačke, da je imao sastanak s Aleksandrom Obovom, bivšim bugarskim ministrom i da izgleda, da mu je, misija, da izmiri stare vodje stranaka i emigraciju u cilju obaranja sadašnje vlade u Bugarskoj; Metropolita da traži kontakt sa studentima Radićevcima, i da namjerava, da uskoro ide u Zagreb. Iz izvještaja broj 581, upravljenog isto po Ljubomiru Nešiću ministru unutrašnjih djela, proizlazi, da je Rajko Daskalov bivši ministar Kraljevine Bugarske u Pragu rekao Nešiću, da ga je Radić zvao u Beč. Daskalov je bio sa Radićem 5. 8. 1923. mote i poniženja, navališe na nas Hrvate samo trojica najpoznatijih frankovskih emigranata: Dr Vladimir Saks — sada Petrović, Dr Ivo Frank i Dr. Manko Gagliardi«. U istim novinama br. 17 od 23. IV 1924. str. 3. u članku: »Mussolini, Horty i Pašić«, Stj. Radić obračunava i sa političkim tezama generala Stj. Sarkotića koji je djelovao iz Beča. 108 Napisi u tim novinama od 7. XII 1923: »Oko rušenja SHS. Rađićeve ponude Bugarima. Senzacionalne izjave Koste Todorova, bivšeg bugarskog poslanika u Beogradu. Bugarski zemljoradnici odbijaju Rađićeve ponude«. U broju od 8. XII 1923: »Tri ponude bugarskim zemljoradnicima. Radić i Stamboliski. Radićevi pokušaji da se približi pok. Stamboliskom. Prekori Daskalovu. Energično držanje Todorova i Daskalova«. O Kosti Todorovu donio je »Slobodni Dom« već u br. 3 od 16. I 1924. slijedeću obavijest: »Bugarin K. Todorov jedan od pomagača pok. ministra Stamboliskog, neko vrieme bugarski poslanik u Beogradu i Londonu, a sada politički prognanik u Beogradu, ulaguje se beogradskim vlastodršcima s time, što novinarima i svakomu, tko ga hoće slušati, govori, da on ima nepobitne dokaze o Radićevoj veleizdaji. Radić da je pok. Stamboliskom i njemu i pok. Daskalovu predlagao, da mu bugarska seljačka stranka i bugarska vlada pomogne porušiti državu SHS, a oni da su ga uvijek odbili«. 169