ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 170

Stjepan Radić da je zvao Daskalova na sastanak u Beč, da je Daskalov sbilja otišao na taj sastanak, da su se sastali u privatnoj kući, a čim se vratio u Prag, da je Daskalov izvjestio Nešića o toku razgovora sa Radićem. Daskalovu da Radić nije bio precizan, a Daskalov misli, da je to bilo zbog toga, što je Daskalov odmah otvoreno rekao Radiću, da je on za otvoren sporazum sa našpm državom, i da to isto treba da urade i Hrvati, jer da radeći protiv Beograda, Hrvati pomažu talijanske smutnje na Balkanu. Iz pitanja, koja mu je Radić postavljao, Daskalov je došao do zaključka, da je Radić želio da izvede neko pomirenje izmedju novog bugarskog režima i Makedonske organizacije s jedne strane i grupe Daskalova s druge strane. Nadalje je Radić govorio i o Makedonskoj organizaciji, za koju je rekao, da je jaka i da će uspjeti da izvede ustanak u Makedoniji, da Bugari i Makedonci treba zajedno da rade i da će njegova stranka za nove izbore istaći liste u Makedoniji. Dr. Voja Marinković koji bi imao posvjedočiti, da je njemu pokojni Daskalov pripovijedao, da je imao sastanak sa Radićem te da mu je priopćio i sadržaj razgovora, iskazao je, da uopće sa Raj kom Daskalovim nije razgovarao. Svjedoci Obov i Cakov dosada nisu saslušani, jer se nalaze u Pragu. Svjedok Ljuba Nešić otklonio je iskaz, jer da Ministarstvo spoljnih posala nije obavijestilo, da ga rješava dužnosti obđržavanja uredovnih tajna. Obrana: Okrivljeni Stjepan Radić brani se, da se bugarska delegacija na čelu s Daskalovom, vraćajući se s konferencije u Ženevi svratila u »Slavensku knjižaru« da ga upoznadu i pozdrave. Ne našavši ga, ostavio je Daskalov svoju posjetnicu s nekoliko srdačnih riječi i otputovao. Godinu dana poslije da je bio Daskalov bugarski poslanik u Pragu i tada da mu je po Josipu Predavcu poslao usmenu poruku, bude li ga vidio na kongresu zelene internacionale.

109 Okrivljeni Stjepan Radić brani se, da je navod o njegovom sastanku sa Daskalovim u Beču puka izmišljotina. Mnienje: Ovaj fakat doduše potpuno izvidjen nije, jer svjedoci Obov, Cakov i Nešić još nisu preslušani, ali je ipak vidljivo, da se ova inkriminacija bazira na utiscima i zaključcima sada pokojnog Daskalova, pa kako je sada Daskalov mrtav, ne bi se sadržaj njegovog razgovora sa Radićem, ako je uopće uslijedio, mogao nedvoumno dokazati, pa se stoga u pomanjkanju dokaza za krivnju ne bi mogao s uspjehom tužiti. V. INKRIMINACIJA: Da je podržavao vezu s bugarskom revolucionarnom organizacijom u cilju udruženja za legalnu i nelegalnu borbu protiv Kraljevine S.H.S. prema tome se upuštao u preduzeće, da se jedan dio Kraljevine S.H.S. ođ cijeloga otrgne, pa da je time počinio zločinstvo proti otečestva, vladatelja i Ustava označ. u §u 87 a) i b) kriv. zakona. Dokaz krivnje: Ovo bi imalo biti utvrdjeno: a) prepisom pisma Todora Aleksandrova od 6. 10. 1923. upravljenog na okrivljenoga Radića, u kome se 109 O ovoj desničarskoj »Zelenoj internacionali« i odnosu HRSS prema njoj, vidi i »Slobodni Dom« br. 29b, 18. VII 1924, posebno izdanje, str. 2 Na saslušanju pred Kr. Sudbenim stolom u Zagrebu 7. I 1925. J. Pređavec pođpredsjednik HRSS, izjavio je, uz ostalo, slijedeće: . . . »pa sam prije 3 godine bio izaslan od Stranke da HRSS eventualno uđe u tzv. Zelenu Internacionalu u Pragu, te sam uz g. Avramovića od strane Zemljoradničke stranke u Beogradu i bio u Pragu« . .. »stvar nije uspjela jer je Svehla htio da to bude savez seljaka pojedinih država, a mi na to nismo pristali« (IHRP, ZB-S-11/56). 170