ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 149

upravi u obćinama i županijama«.

. izjavio je Stj. Radić a na prvom sastanku što ga je održao, poslije izlaska iz zatvora, s narodnim zastupnicima i novim ministrima HSS

47

. I ova sumarna kronologija zbivanja nedvojbeno pokazuje, da se u ovom slučaju protiv Stj. Radića i drugova nije radilo o nekom postupku koji bi se mogao nazvati sudskim. Jer, bila je to primjena najgrublje sile sa strane beogradskih vlastodržaca, kojom se zatvoreno vodstvo HRSS na čelu sa Stj. Radićem prisililo na temeljit politički zaokret, napuštanje dotadašnjeg političkog programa i na više nego osjetljiv politički uzmak. Stj. Radić je već u ožujku 1925. god. uočio da će morati učiniti takav političko-taktički korak, ocijenivši da ga na to prisiljava unutrašnja i vanjsko-politička situacija. Očitovalo se to u njegovoj suglasnosti da P. Radić dade onakvu deklaraciju 27. HI 1925. u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS

48

; pokazalo se to i u objašnjenjima što ih je dao svom branitelju Dr. A, Trumbiću potkraj mjeseca travnja

49

; pokazalo se to u njegovoj suglasnosti s tijekom i sadržajem pregovora HSS-e s beogradskim vlastodršcima, posebno u pismu što ga oko 26. lipnja 1925. upućuje kralju

50

, pa, konačno, izrekao je to sam i javno po izlasku iz zatvora 19. VII 1925.

51

. U tom i takvom kompleksu primjene brutalne sile i po njenom diktatu, a usporedo s tijekom i rezultatima političkih pregovora, organi »Dravde« Kraljevine SHS formulirali su svoje akte. Činili su to izrazito, ponavljamo, u skladu s tijekom i rezultatima političkih pregovora o »sporazumu«. Tako su, kako je već spomenuto, u početku insistirali na velikom broju inkriminacija, početkom mjeseca lipnja još uvijek na čak 15 inkriminacija, notkraj lipnja (u objavljenom nadodvjetniko

vu izvještaju od 27. VI 1925) sveli su ih na svega tri, da se na kraju, tijekom prve polovice mjeseca srpnja 1925. god, dođe do toga kako više ne postoje razlozi sudskog postupka! Time je. mislimo, dovoljno

. okarakteriziran izvještaj državnog nadodvjetnika u Zagrebu od 27. VI 1925, i to ne samo obzirom na vrijeme u kojem je nastao, već i u pogledu njegova sadržaja. U novoj vladi »sporazuma« od 19. VII 1925. sjedio je i dalje zloglasni ministar B. Maksimović, jedan od glavnih organizatora »dokumentacije« za progon HRSS i Stj. Radića! Dr. Ivan Paleček je još 47 Str. 2—3 u članku: »Predsjednik Stj. Radić o važnosti sporazuma«. 41 Pavle Radić je u jednom kasnijem govoru u Nar. skupštini izjavio, da je tekst izjave od 27. III 1925. »diktirao« Stj. Radić, i to Dr. Nikiću koji ga je posjetio u zatvoru. Vidi: SB. br. 52. XLIII redovni sastanak, 25. VII 1925, str. 560. Međutim, M. Dimitrijević je kasnije tvrdio, da je Stj. Radić njemu diktirao kako tekst izjave, tako i popratno pismo i upute za Pavla Radića. Vidi o tome: B. Gligorijević. Demokratska stranka . . . str. 457; B. Krizman, Izaslanik kralja Aleksandra kod Stj. Radića u zatvoru 1925. godine (»Mogućnosti«, br. 9, Split 1971, str. 1087—1109). 49 Arhiv JAZU, Rkp. ostavština Dr. A. Trumbića, fasc. 154, »Lične bilješke« za god. 1925. Razgovor je vođen 27. i 28. IV 1925. u Sudbenom stolu u Zagrebu, soba br. 45. Trumbić bilježi: »Izgleda da [Stj. Radić] ne drži da će doći do koalicione vlade R. R.. u kojoj se nada da bi on mogao biti podpredsjednik. Govori o homogenoj radikalnoj vladi, koju. bi primio, ali da Polić bude ministar pravde (zbog procesa). Polić mu je odgovorio da neće. Onda bi Superina i ako je išao predaleko u svom govoru (njega žrtvovao). Ja, crnogleđa! Kaže [Stj. Radić] da sam kritični duh itd. sa superlativima, ali da ne znam stvarat nove situacije, a o tome se sada radi. Mora se postupat prema prilikama. Moraš gaziti u govna kad nema drugoga načina da dođeš do svoga cilja«. 50 Vidi bilješku br. 38. 51 Vidi bilješku br. 47. 149