ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 150

ranije s govornice Narodne skupštine poručio hrvatskom narodu: »svaki sporazum jeste rezultat sile«

52

. No, ovaj »sporazum« nije bio samo rezultat brutalne sile beogradskih vlastodržaca, već je on bio, uz to, i odraz i ogledalo politikantske igre građanskih stranaka Kraljevine SHS, njihovih metoda rada, i što je osobito važno: ogledalo njihovih stvarnih mogućnosti u »rješavanju« nacionalnog pitanja, jednog od najosnovnijh pitanja u toj državi. One i tada, kao što će to učiniti i kasnije, dosljedno ignoriraju činjenicu da se u ovoj državi ne samo ne radi o nekom »troimenom narodu«, nego, da se ne radi niti samo o tri naroda, a kao osnovu rješavanja nacionalnog pitanja primjenjuju davno promašenu i omraženu dualističku formulu, pa »rješenje« nalaze u isključivo srpsko-hrvatskom cjenkanju 1 pogađanju. Još početkom svibnja 1924. »Slobodni Dom« je naglašavao: ... »nekoja gospoda u Beogradu još uvijek misle, da je HRSS ono isto što su i gospodske stranke, to jest, da i kod seljačke stranke može taktika pojesti politiku, naročito onda, kad se radi o vladi«.

. ,

53

. Međutim, dogodilo se to i HRSS. Da je srpanjski »sporazum« značio njenu kapitulaciju, to nije bilo samo mišljenje suvremenika, niti samo njenih protivnika. Potvrdilo je to i glasačko tijelo, i to nakon vremenske distance od preko dvije godine, dajući za HSS na izborima 1927. god. 165.302 glasa manje nego li na izborima 8. II 1925. Beogradski su vlastodršci uspjeli svojom akcijom udara protiv Stj. Radića i HRSS 1924/25. godine. Očuvali su svoj centralistički sistem, razbili tendencije k stvaranju radničko-seljačkog bloka u jugoslavenskim zemljama, zaveli u ćorsokak rješavanje ne samo hrvatskog pitanja, nego uopće nacionalnog pitanja u jugoslavenskoj državi. Tragiku tih činjenica iz srpanjskih dana 1925. god. još više je odražavao zajednički smijeh Pašićevih i Radićevih poslanika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS, 24. jula 1925, kada su se bučno smijali na Trumbićeve riječi: da hrvatsko pitanje »nije riješeno, nego je još više zamršeno, pokvareno i zatrovano«

54

. 6. Kao dok. br. 1 u prilogu objavljujemo, kako je već spomenuto, pismo državnog nadodvjetnika u Zagrebu od 26. I 1925. upućeno predsjedniku vlade u Beogradu. Već je naglašeno da je važnost toga pisma prije svega u tome što odražava ličnu angažiranost predsjednika vlade N. Pašića u progonu HRSS i Stj. Radića, a zatim, ono pokazuje i vrstu i karakter dokumentacije koja je pripremana za optužbu, i to naročito za one inkriminacije što se odnose na Radićevu političku aktivnost u inostranstvu. 5Z SB, br. 3, III prethodni sastanak, 22. III 1925, str. 114. 53 Br. 20, 7. V 1924, str. 5 (podcrtao B. S.) 54 SB, br. 51, XLII redovni sastanak, 24. VII 1925, str. 533. Spomenimo k tome, da uza sve ustupke Radićeve, beogradske vlade nisu ukidale »Obznanu« protegnutu 23. XII 1924. i na HRSS. Nisu je, dakako, više primi j en jivale, pogotovo ne onako kao početkom 1925. god., ali je nisu ni ukidale. Tek je, nakon godinu i po, na sjednici vlade od 4. siječnja 1927, donesena odluka: »da se odluka Ministarskog Saveta od 23. XII 1924. Kab. Br. 1694 obustavi, i da sve vlasti smatraju svoja naređenja izdana na osnovu prednje odluke nevažećim«. Na temelju toga je Minist, unutrašnjih delà Kralj. SHS 5. I 1927. pod Kab: Br. 32 uputilo obavijest svim područnim organima da je »Obznana« protiv HSS ukinuta!! Primjenu »Obznane« obradit ćemo u posebnoj raspravi. 150