ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 142
u stvari smanjiti ili čak poništiti sve one simpatije i podršku međunarodne javnosti prema hrvatskom narodu, njegovoj borbi za nacionalnu slobodu i ravnopravan položaj u zajednici prve jugoslavenske države, a što su svojim stavovima i akcijom tada najpotpunije odražavali Stj. Radić i HRSS. Posebno, da ponište one simpatije i podrške prema hrvatskom narodu što ih je ostvario sam Stj. Radić za svoga boravka u Engleskoj, Austriji i Sovjetskoj Rusiji tijekom 1923. i 1924. godine, pa da, u krajnjoj liniji, i samo postavljanje hrvatskog pitanja prikažu bespredmetnim i čak štetnim za međunarodnu zajednicu. Na unutrašnjem pak planu željelo se maksimalno zaplašiti sve vlasničke krugove s posljedicama koje da ih očekuju od Radićevih veza s boljševicima — što oduzimaju »svakome sve«, pa i tolike živote ljudi, »kao u Rusiji« — jer da je Stj. Radić preuzeo vodstvo revolucionarnoprevratničke akcije ne samo u Kraljevini SHS, već i u čitavom Podunavlju i na Balkanu! Beogradski dvor, vojni krugovi, Pašić i Pribićević, kao glavni inicijatori ove kampanje, dobro su uočili moguću efikasnost ovakve propagande u znatnim slojevima sve šireg glasačkog tijela što je podržavalo opozicioni blok na čelu sa HRSS i Stj. Radićem. Uostalom, bilo je to i prije i kasnije oprobano sredstvo političke akcije građanskih stranaka protiv socijalističkih tendencija, a posebno protiv bilo kakve političke suradnje sa socijalističkim snagama. Inicijatori su smatrali da to sredstvo mora uspjeti i u redovima same HRSS, posebno u onim slojevima građanskim, malograđanskim i slojevima imućnijih seljaka, tako osjetljivima prema nekoj promjeni sistema vlasničkih — imovinskih prava i odnosa, a koji nisu sačinjavali baš malen niti nevažan dio njenih pristaša. Inicijatori su ocijenili, nakon stvarnog pristupa HRSS u Seljačku internacionalu, kako je baš sada izvrsna prilka, da se spomenutim intenzivnim propagandnim atakom, a na isključivo klasnoj osnovi, pocijepa, razbije ili bar maksimalno oslabi ogromna snaga opozicionog bloka na čelu s HRSS 17 , koji je tada predstavljao faktički već toliku snagu, da je, i uz minimalno poštivanje parlamentarne vladavine, mogao i morao zbaciti sa vlasti tadašnje beogradske vlastodršce. Moskve, predleži njegov put u Moskvu, predleži Mačekov put u Beč ruskom poslanstvu i predleži pristup u seljačku internacionalu«. »Kad je »Obzor« već tako točan i tobože objektivan, onda je morao napisati, da ovo sve »predleži« radi toga, da za slučaj amputacije Italija i Mađarska ne podiele Hrvatske sa Srbijom, kako je Pruska pred stopedeset godina po tri puta bila podielila Poljsku s Austrijom i Rusijom. Predsjednik HRSS opetovano je izjavio, da je svrha njegovu putu u London i Moskvu bila informirati se i vidjeti može li se Hrvatska za slučaj amputacije, koje HRSS ne želi i proti koje se bori, spasiti od razdiobe, koja bi značila na neko vrijeme pravu narodnu katastrofu. Nadalje je predsjednik HRSS izjavio, da je sretan, što je za taj slučaj Hrvatskoj osigurana od Velike Britanije diplomatska intervencija, a od Rusije i diplomatska intervencija a do potrebe sva pomoć moralna i materijalna. Ova je stvar svim pristašama i prijateljima HRSS i dobro poznata i posve jasna samo nije »Obzoru«, ođkad se u Zagrebu samo slaže i tiska. Predsjedničtvo HRSS.« 17 Vladinim je krugovima osobito stalo do toga da pronađu što veći »raskol« u redovima HRSS, te da ga što šire objave u zemlji i u inostranstvu. Tako »Slobodni Dom« br. 34 od 20. VIII 1924, str. 6 bilježi: »O tobožnjem raskolu u HRSS piše se već više tjedana I u domaćem i u stranom novinstvu« ... U br. 50 od 10. XII 1924, str. 7 saopćava: »Najkonzervativniji engleski list 'Morning Post' donosi 27. XI iz Beograda ovaj brzojav: 15 zastupnika Radićeve stranke osnovalo je posebnu seljačku monarhističku stranku, objavilo politički rat Radiću, kojega optužuju, da je zaveo hrvatsko javno mnijenje, a sama sebe prodao Moskvi. — Ni ova masna laž neće batinašima pomoći.« . . . 142
