ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 143

Nije, dakle, nimalo slučajno što se inkriminacija o pristupu u Seljačku internacionalu našla na prvom mjestu u izvještaju državnog nadodvjetnika od 27. VI 1925, a isto tako na prvom mjestu i među onih nekoliko inkriminacija što ih taj nadodvjetnik konačno predlaže za optužnicu protiv Stj. Radića. Uostalom, isti su razlozi djelovali već i onda, kada je beogradska vlada 23. prosinca 1924. god. protegla i na HRSS poznatu »Obznanu«

18 — proglašenu protiv komunista 29/30. prosinca 1920. i 11. VII 1924., kao i onda kada je 1925. god. vladina glasačka mašina u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS, naročito prigodom verifikacije mandata, vodila oštru kampanju protiv HRSS i Stj. Radića

19

. Ovakva opća strategija vladajućih, usmjerena dalekosežnijim ciljevima, obuhvatila je, naravno, i postizavanje nekih neposrednih ciljeva: osiguranje vlade Pašićevim radikalima; provođenje novih izbora pod takvom vladom; onemogućiti Stj. Radiću da ponovi, ili čak poveća, izborni uspjeh na skupštinskim izborima, predviđenim za 8. II 1925. Zato kralj Aleksandar, uz ostalo, insistira da se Stj. Radić uhapsi, odmah nakon ostavke Davidovićeve vlade 15. X 1924.

20 4. Objavljeni izvještaj državnog nadodvjetnika od 27. VI 1925. bio je namijenjen i upućen ministru pravde

21 tj. beogradskoj vladi. Mnogo su puta vladini krugovi prijetili Stj. Radiću represivnim mjerama, u dva navrata (1919. i 1920. god.) ih i provodili, a u ovom razdoblju pred hapšenje 5. I 1925. već su sredinom 1924. god. obnovili javne prijetnje i namjere, da se HRSS »stavi izvan zakona«,

22 odnosno »da treba razpustiti organizacije HRSS, kao što se to učinilo pred par godina i s komunistima«

23

; nešto kasnije je objavljeno kako je po nalogu Pašić-Pribićevićeve vlade državni odvjetnik u Zagrebu već podnio »ponovne kaznene prijave protiv predsjednika HRSS i još » Tekst ove vladine odluke od 23. XII 1924. vidi u: SB, br. 3, III prethodni sastanak, 22. III 1925, str. 27. Tekst same odluke glasi: »1. Da se odmah rasturi Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka koja je stupanjem u Seljačku Internacionalu postala sastavni deo komunističke Internacionale. 2. Da se u buduće zabrane svi zborovi, konferencije i svaki rad ove partije kao i izlaženje svih njenih publikacija, knjiga i novina. 3. Da se na Hrvatsku Republikansku Seljačku Stranku najstrožije primene propisi čl. 18 Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi. 4. Da se odmah uzapte sve arhive, novine, publikacije i prepiska Hrvatske Republikanske Seljačke Stranke. 5. Da se hitno preduzme krivično postupanje prema vodstvu Hrvatske Republikanske Seljačke Stranke«. Ovakav tekst odluke ostao je nepromijenjen prema prijedlogu ministra unutrašnjih poslova B. Maksimovića Pov. K. Br. 1694 od 23. XII 1924. U tom prijedlogu je uvodno sadržano kao neko obrazloženje same odluke (Isto, str. 26—27), s argumentima koji se kasnije u istrazi ponavljaju kod pojedinih inkriminacija. Obrazloženje počinje tvrdnjom: »HRSS i radom svoga predsednika i radom ostalog svog vodstva izjasnila se za tuđinsku protivdržavnu komunističku propagandu, i u pogledu ciljeva i u pogledu metoda«. U zaključku se pak kaže: »Zbog toga, a u uvjerenju da radim na korist celokupnosti države a osobito na korist Hrvatskog delà našega naroda, koji sigurno nije ni znao zamašaj zločinačkog delovanja vodstva HRSS, imam čast predložiti Ministarskom Savetu«

... Da je zamisao o »Obznani« protiv HRSS postojala i prije Radićeva puta u Moskvu, vidi: H, Matković, Hrvatska zajednica (Istorija XX veka, sv. V, Beograd 1963), str. 109. 19 SB, br. 3, III prethodni sastanak, 22. III 1925, str. 26 i slijed. 20 B. Gligorijević, Kriza i pad Davidovićeve vlade 1924. (Istorija XX veka«, sv. VII, Beograd 1965), str. 386. 21 Izvještaj je i naslovljen: »Gospodine Ministre«. 22 »Slobodni Dom« br. 26a, 25. VI 1924, str. 1—2 u članku: »Seljačka internacionala i komunistička internacionala«. 23 Isto, str. 7—8 u rubrici: »Političke i kulturne viesti«. 143