ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 418

lum vitae za slučaj da se u Beču pokrene o njemu rasprava«,

102 ali se Zach na kraju ipak odlučio da ostane u Beogradu. Gaj je svoj izvještaj potkraj mjeseca svibnja predao dvorskom savjetniku S. J. Gervayu, koji ga je uručio Metternichu,

103 a taj ga je zatim primio i u audijenciju. Gaj nije ni to zadržao za sebe kao tajnu; prilikom ponovnog posjeta Beogradu upoznao je Zacha s Metternichovim mišljenjem, koje se ponešto ticalo i njega,

104 a štošta je ispričao i Mojsiji Georgijeviću putujući Dunavom u Beograd.

105 Nije poznato zašto se Gaj već na početku mjeseca srpnja, između 2. i 4. VII, opet našao u Beogradu,

100 pošto je u međuvremenu nakon prvog boravka posjetio Beč, Prag i Bratislavu. Prema Zachovu izvještaju od 20. srpnja 1846,

107 njegov razgovor s Gajem kretao se oko uspostave stalne agenture Hôtela Lambert u Zagrebu i odnosa srpske vlade prema ilirizmu. Gaj je i dalje ostao vrlo suzdržijiv prema poljskim planovima i nije krio svoje ogorčenje zbog neodlučna držanja srpske vlade prema ilirizmu kao težnji za ujedinjenjem Južnih Slavena. Zach je imao dovoljno prilike da se uvjeri kako uzrok toj kolebljivosti službene Srbije, pa i samoga kneza, treba tražiti u opoziciji prema ilirizmu onih austrijskih Srba koji su tada zauzimali istaknute položaje u državnoj upravi.

108 Kako je već istaknuto, Gajeva oba putovanja u Beograd 1846. nisu bila ni za koga tajna, jer je ni on nije takvom smatrao. Štaviše, nije krio ni to da je prvi put putovao sa znanjem Metternicha i da ga je on nakon povratka primio u audienciju. Dvokratni Gajev boravak u Beogradu bio je poznat i L'udovitu Šturu, koji je o tome izvijestio M. P. Pogodina u Moskvi pismom od 31. listopada 1846.

109 Šturovo je saopćenje izuzetno važno i zbog toga što on pri tom objašnjava dublje razloge koji su, preW Začek. na i. mj., 82. 1M Taj podatak unio je Zach, na temelju Gajeva saopćenja, u svoj izvještaj Czaykowskom od 20. VII 1846 (Začek, na i. mj. 83, bilj. 57). 1M 2aček, na i. mj., 84, tekst i bilj. 59 (u francuskom originalu). S obzirom na nedovoljnu sposobnost osoblja u beogradskom konzulatu, na što je Gaj upozorio u svom izvještaju, Metternich je pomišljao na Zachov prijelaz u službu Austrije. 195 Krešimir Georgijević, Iz neobjavljene Vukove prepiske, Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu III, 1955, 367. Na Georgijevićevu pismu od 21. VI (po st.), koje je napisano s očiglednom ironijom, Karadzic je pribilježio: »Opet s Gajem!« Budući da se njegov odgovor na to pismo od 14/26. X — kako izdavač konstatira — nije sačuvao, neshvatljivo je, na temelju čega on u toj bilješci i navedenom pismu izvodi ovaj zaključak: »Iz onog što se čita između redova (?!) u prepisci između Vuka i Moj si ja i iz njihovih aluzija (?!) vidi se da su oni naslućivali špijunsku ulogu Gajevu i imali o njemu rđavo mišljenje« (366, bilj. 22), a na drugom mjestu (363), govoreći o Karadžiću: »Zanimljivo je kako je prozreo Gaja i njegovo šaranje s Bečom; to je novi (?!) dokaz o Gajevim vezama s Meternihom i bečkom vladom. Na tome pismu Vuk je napisao: 'Opet s Gajem!', što samo za sebe (?!) dosta govori.« Zahvaljujući Zachovim izvještajima danas pouzdano znamo da se o nekoj »špijunskoj ulozi« Gaja ne može govoriti, a Vukova se bilješka može razumjeti samo u vezi s prethodnim pismom M. Georgijevića iz Beograda 25. IV (po st.). Dakle je 19. VI

/1. VII doista bio »opet s Gajem«! 1W Začek, Ceskâ učast, 86, konstatira da nema podataka o Gajevu drugom boravku u Beogradu koji bi bili dovoljno pouzdani. Međutim, takvi podaci ipak postoje. M. Georgijević se 1. VII (po nov.) sreo s Gajem na lađi koja je iz Osijeka plovila u Vukovar, a I. A. Brlić je u pismu sinu od 11. VII (n. dj., 114—115) zabilježio da je Gaj bio kod njega »u nedilju 5. o. mj.« i to »od 7 do 11 sati u jutro«, na povratku iz Beograda. Prema tome, Gaj je ondje mogao biti od 2—4. srpnja. 197 Začek, Ceskâ učast, 85. 108 Na i. mj., 85. — Zachovo mišljenje potvrđuje rasprava Miloj a Popović a, Načertanije i srpski pisci oko Cetrdesetosme, Savremenik VII, Beograd 1958, 693—715. 109 Josef A m b r u š, Listy Čudovita Stüra n, 1956, 147.