ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 419

ma njegovu uvjerenju, potakli Gaja da posjeti Beograd. Iako se Štur u početku oduševio ilirizmom, on ga je najzad — usporedo sa svojim zaokretom prema »slovakizmu« na početku 40-tih godina — odlučno osudio kao neku vrstu slavenskog »separatizma«. Težnji ilirizma za pretvaranjem južnoslavenskih naroda u jednu jedinstvenu naciju suprotstavio je kao prirodan proces konstituiranje svakog od tih naroda u posebnu naciju, s vlastitim književnim jezikom kao bitnim obilježjem njegove individualnosti. Prema tome, g. 1846, kada je svojim novinama obilježio potpun prekid s češkom književnom tradicijom i time zadao odlučan udarac ideji »čehoslovakizma«, Štur se našao na potpuno suprotnom stajalištu od Gaja. Za razliku od B. Šuleka i I. Kukuljevića,

110 Gaj je osuđivao Šturov korak, iako o njemu nije pisao. Prema Zachovu svjedočanstvu,

111 on je prilikom svoga prvog dolaska u Beograd nazvao Štura »protestantskim jezuitom, koji iz sebe pravi sveca i izdaje se za mučenika«. On je osudio »separatizam Slovaka, jer u njemu vidi drobljenje povoljno za Austriju«, a sam je »već kroatizam podredio ilirizmu, ujedinjenju svih Južnih Slavena«. Na taj način, zaključuje Zach, »Gaj je separatizam prevladao, Štur ga propagira«. Nema razloga sumnji da Zach, možda, nije ispravno zabilježio Gajeve riječi, jer se one, po svom smislu, podudaraju s njegovim načelnim stavom. Zacijelo je i on smatrao pod kroatizmom borbu za posebnu državnost u odnosu prema Ugarskoj, kako je to bilo jasno izraženo u svima programatskim spisima iliraca iz g. 1842,

112 ali je, u skladu sa Zachovim saopćenjem u njegovu »Planu« 1844, smatrao od tada osnovnim političkim ciljem ilirizma ne samo književno nego i političko ujedinjenje Južnih Slavena. Štur je, naprotiv, osporavao ilirizmu »svaki historijski temelj« i »svako čvršće stanovište, oko kojega bi se ovinuo«, zbog čega se — smatra on — »proglašava istovetnim sa srbizmom i želi da taj podigne kao zastavu, oko koje bi trebalo da se Južni Slaveni spoje i okupe«. Mislio je da tadašnja srpska vlada snažno podupire takvu težnju i da je upravo u tu svrhu Gaj posjetio Beograd.

113 Zachovi izvještaji potvrđuju to mišljenje utoliko ukoliko dokazuju da je Gaj doista želio srpsku vladu pridobiti za politiku kojoj bi konačan cilj bio stvaranje zajedničke države Južnih Slavena sa Srbijom kao središtem. Iz njih se, međutim, vidi i to da službena Srbija, protivno Šturu, nije tu politiku usvojila. Od Gajeva povratka s njegova drugog putovanja u Beograd nema, za sada, više podataka koji bi s tim događajem bili neposredno povezani. Iako je Gaj predao Metternichu svoj izvještaj, on za putne troškove nije primio nikakve naknade, a ni njegova molba od prošle godine za subvenciju nije još bila uzeta u razmatranje. Nije, nadalje, poznato da li je Zach uspio da i dalje održava neku vezu s Gajem, a neki drugi poljski agent 110 — k, Narodnost Slovakah, Danica 5. i 12. VII 1845, br. 27 i 28. Ivan KukuljeV i ć, Pogled u Štajersku, Beč, Peštu i Požun IV, Danica 27. II 1847, br. 9. "» Začek, Ceska učast, 81. 112 Od njih je za to pitanje najvažniji spis Ljudevita Vukotinovića, Hirisam i kroatisam, Kolo II, 109—115. m Ilirizam se »vihlasuje teraz za identicki so Serbismom a tento chce ako zastavu vizdvihnut', okolo ktorej bi sa poluđftajšje Slovanskje kmeni spojit' a skopit' mali. Toto tuženja terajšja vlâda Srbskâ mocnë podporuje a Gaj v tichto zaležitostach po dva razi navštiviu nedavno Belehrad«. 419