ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 536

preuzimanjima, zahtijevala je ne samo nove kadrove već i novu organizaciju. U Mersenburgu je tamošnji arhiv postao II odjel Centralnog arhiva i u njemu su smješteni fondovi centralnih pruskih organa. Nakon osnivanja DDR-a Centralni arhiv dobiva naziv Njemački centralni arhiv — Deutsche Zentralarchiv.' 1956. smješten je u novu zgradu u Potsdamu. Danas u svojim spremištima u Potsdamu, Mersenburgu i Coswigu posjeduje preko 60 tisuća metara građe, a u njemu je zaposleno oko 155 suradnika. Organizacija arhivske službe 1950—1965. Nakon osnivanja istočnonjemačke države stvorene su zakonske odredbe koje su pridonijele daljoj izgradnji arhivske službe, a neke su od njih primijenjene prvi put u njemačkoj povijesti, iako samo na jednom dijelu Njemačke. Naredbom od 13. lipnja 1950. rukovođenje arhivskom službom preneseno je na Glavni odjel za organizaciju arhivske službe pri Ministarstvu unutrašnjih poslova. Glavni odjel dijelio se na Odsjek za državnu arhivsku službu, Odsjek za arhivsku službu u privredi i Referadu za obrazovanje. Direktno je Glavnom odjelu bio podređen samo Njemački centralni arhiv dok je nad svim ostalim arhivima Glavni odjel bio nadležan samo za davanje stručnih uputstava. Tada je još uvijek u DDR-u postojala dotadašnja politička podjela po pokrajinama, pa su glavni zemaljski i zemaljski arhivi bili direktno podređeni zemaljskim arhivskim upravama. Uputstvom za osnivanje arhiva privrednih poduzeća (Betriebsarchiv) od 27. travnja 1950. osniva se arhivska služba i u privredi, što je u Njemačkoj bila nova pojava. Uputstvo je obavezivalo svako državno poduzeće da osnuje svoj arhiv, za koji mora osigurati prostorije i postaviti arhivara. Da se spriječi nestručno izlučivanje spisa, poduzeća su bila obavezna tražiti stručna uputstva Glavnog odjela za kasaciju. Naredbom o osnivanju upravnih arhiva od 26. veljače 1951. morali su se pri centralnim organima državne vlasti i onima na nižim nivoima osnovati upravni arhivi kojima će odgovarajući organi predavati registraturnu građu koja više nije u tekućoj upotrebi. Tu građu su Upravni arhivi trebali čuvati do određenog roka i iz nje odabrati građu za nadležni državni arhiv. Arhivari uupravnim arhivima trebali su najuže surađivati s imaocima registratura, pa je osnivanje takvih arhiva značilo novu kvalitetu u odnosu na dotadašnje »stare registra ture« (Altregistratur). Iste godine donose se propisi o osnivanju gradskih i kotarskih arhiva, o osnivanju Instituta za arhivsku službu i Naredba o iskorištavanju arhivske građe u arhivima DDR-a. Na dalji tok razvitka organizacije arhivske službe u DDR-u znatno je utjecala administrativna reforma od 23. srpnja 1952, kojom je ukinuta dotadašnja pokrajinska uprava, a teritorij DDR-a podijeljen je na 14 okruga (Bezirk), a svaki okrug podijeljen je na nekoliko kotara (Kreis). U veljači 1953. godine formirana je pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Državna arhivska uprava, koja je zamijenila dotadašnji Glavni odjel za arhivsku službu. Državna arhivska uprava dijeli se na Odjel za organizaciona i principijelna pitanja, Odjel za naučni rad i publikacije, Referadu za kadar, izobrazbu i školovanje i Referadu za financije i opće poslove. Njena nadležnost bila je proširena na više ustanova jer su joj direktno bili podređeni Njemački centralni arhiv, glavni zemaljski i zemaljski arhivi, Institut za arhivsku službu, Stručna škola za arhivsku službu (osnovana 1955) i Centralna stanica za restauraciju arhivalija u Dresdenu. Nad ostalim arhivskim ustanovama u DDR-u Državna arhivska uprava je imala stručan nadzor. 536