ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 537

Dok se tako odvijao rad na organizaciji arhivske službe, ništa manje značenje nema u ovom periodu i rad na razradi onih arhivističkih principa koji će pridonijeti sređivanju arhivske građe i čuvanju samo za nauku vrijednog manjeg dijela registraturne građe. Rezultat dugogodišnjeg rada i iskustava su Ordnungs- und Verzeichnungsgrundsätze für die staatlichen Archive der Deutschen Demokratischen Republik (izdanje DAU 1964) i Grundsätze der Wertermittlung für die Aufbewahrung und Kassation von Schriftgut der socialistisschen Epohe in der Deutschen Demokratischen Republik (izdanje DAU 1965). U uvodu Principa o sređivanju i popisu kaže se da su arhivari do tada pristupali tome poslu različito, ah da se u uvjetima jedinstvenog rukovođenja arhivskom organizacijom na osnovi državnog arhivskog fonda i razvojnog stanja arhivističke nauke stvaraju osnove za jedinstven stav u radu na sređivanju i popisivanju u svim državnim arhivima. U prvoj glavi Principa govori se o nadležnosti arhiva i o podjeli arhivskog fonda, koja se osniva na podjeli prema društvenim epohama i unutar toga na društvene oblasti. Granica podjele između kapitalizma i socijalizma je godina 1945, a između feudalizma i kapitalizma određuje se prema historijskom razvitku u oblastima nad kojima je nadležan neki arhiv. Podjela prema društvenim funkcijama je raščlanjena na državni aparat, privredu, društvene organizacije i fizičke osobe. U drugoj glavi govori se o stvaranju i razgraničavanju fondova kao o jednom jedinstvenom procesu »budući da su mnogi fondovi ovisni o fondovima predhodnika i nasljednika, od kojih se moraju razgraničiti«

1

. Spomenut ćemo nekoliko primjera razgraničenja prethodnika i nasljednika prema društvenim epohama. Spisi Reichsministeriuma za nauku, odgoj i narodno obrazovanje i 1945. stvorene Njemačke uprave za narodno obrazovanje čine, uprkos nekoj registraturnoj ovisnosti, dva različita fonda

2

. Međutim, društveni odnosi u privredi nisu se odmah 1945. izmijenili, pa se za fond pojedinih poduzeća uzima vremenska granica kada su ta poduzeća izgubila kapitalistički karakter. U idućim glavama govori se o metodama sređivanja i popisivanja, izradi obavještajnih sredstava, tehničkom postupku i na koncu o planiranju, organizaciji i kontroli rada na sređivanju i popisivanju. Principi procjene vrijednosti podijeljeni su na poglavlja: Procjena vrijednosti (Wertermittlung) i Čuvanje i izlučivanje (Aufbewahrung und Kassation). U prvom se poglavlju objašnjava da je vrijednost registraturne građe uvjetovana objektivnim značenjem društvenih pojava na koje se odnosi i njenim doprinosom u upoznavanju društvenih pojava. Ovi kriteriji određuju njenu praktičnu i povijesnu vrijednost. Praktična vrijednost ogleda se u svojstvu da služi u različite svrhe državnim, privrednim i drugim organima kao i pojedinim građanima. Historijska je vrijednost u njenu svojstvu da služi kao izvor za povijesna istraživanja. Praktična vrijednost zahtijeva vremenski ograničen rok čuvanja u Upravnom arhivu, a povijesna vrijednost trajno čuvanje u nadležnom »krajnjem« arhivu (Endarchiv). Za utvrđivanje praktične i povijesne vrijednosti registraturne građe moraju se uzeti u obzir: funkcija tvorca registraturne građe (Registraturbildner), vrsta i karakter registraturne građe; stanje predane građe, npr. da li se radi o konceptu spisa ili rukopisu, koji su nekada vredniji nego čistopis; osobitosti u društvenim promjenama, jer se takvoj građi pridaje veće značenje nego onoj koja nastaje u godinama polaganog razvitka; teritorijalne osobitosti, jer ekonomska struktura utječe na važnost tvorca registratura. 1 Ordnungs- und Verzeichnungsgrundsätze § 18. 2 TJ fondovima njemačkih centralnih organa kao i u provincijskim upravama ima izuzetaka. U Mecklenburgu je Ministarstvo unutrašnjih poslova nastavilo rad sve do 1952. Njegov fond sadrži akte od 1849. do 1952.