ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 453
je izdao još i knjigu Cvita Fiskovića »Kultura dubrovačkog ladanja (Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu), ali to je rasprava s upotrebom i arhivskog materijala. Zamišljalo se, da će Historijski institut izdati i djelo dubrovačkog notara 14. stoljeća Ivana Ravenjanina pod naslovom Historia Ragusina, ali i na tome se zastalo. Spremala se u Institutu edicija Dubrovački dokumenti na hrvatskom jeziku pisani latinicom, te se mislilo najprije izdati oporuke pisane hrvatski; dosta se na tome radilo, ali to se obustavilo. Na kraju ćemo reći, da Historijski institut u Dubrovniku nema samostalnost odlučivanja, već središnjica Akademije u Zagrebu odlučuje, što Institut može i treba objelodaniti. Moramo ipak istaknuti izdavački rad Pomorskog muzeja Jugoslavenske akademije u Dubrovniku, koji posljednjih godina dobija i naslov »Zavod za historijska istraživanja pomorstva Južne Dalmacije«. Muzej dotično Zavod izdao je od g. 1954. do g. 1968. četiri knjige publikacije nazvane Grada za pomorsku povijest Dubrovnika. Ipak su to prvenstveno znanstvene rasprave, ali svaka knjiga ima kao prilog dosta arhivske građe in extenso ili u regestima. Prve tri knjige su radnje Josipa Luetića, direktora Pomorskog muzeja, iz povijesti dubrovačkog pomorstva 17. i 18. i početka 19. stoljeća, a četvrta je Vinka Ivančevića o luci Livorno i dubrovačkim brodovima u njoj za razdoblje g. 1760—1808. Središnjica Jugoslavenske akademije u Zagrebu izdala je malo dubrovačke arhivske građe u ovom poslijeratnom razdoblju. Rijetki dubrovački dokumenti do g. 1100. izišli su u svesku I. Diplomatičkog zbornika Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije izdanom g. 1967. u stvarnoj redakciji Jakova Stipišića i Miljena Šamšalovića. U daljnji XVI. svezak, koji se sprema, ući će i dubrovački dokumenti. Dosta značajnih dokumenata Dubrovačkog arhiva iz ekonomske povijesti izdao je Dragan Roller kao prilog svojoj radnji Dubrovački zanati u XV. i XVI. stoljeću izdanoj g. 1951. od Akademije. U raznim raspravama Akademijinih edicija publiciran je poneki još dokument iz Dubrovačkog arhiva. Turkolog Sulejman Bajraktarević, naučni radnik u Jugoslavenskoj akademiji, radio je na turskim dokumentima u Dubrovačkom arhivu te o tom pisao i izvijestio u Akamedijinim publikacijama i Arhivskom vjesniku. Akademija je iz rukopisnog materijala izdala i sprema se još izdati i literarnih djela starih hrvatskih dubrovačkih pisaca. Izvan naših akademija publicirano je iz Dubrovačkog arhiva također nešto dokumenata, naročito u zagrebačkom Arhivskom vjesniku, i to stariji u redakcijama Josipa Lučića i Bernarda Stulli, pisma iz doba narodnog preporoda u Dalmaciji u redakciji Nade Beritić, pisma Frana Šupila u redakciji Hamdije Hajdarhodžića, te regesti iz doba narodno-oslobodilačke borbe. Ako se osvrnemo na rad i nastojanje oko izdavanja arhivske građe kod nas uopće, a posebno i dubrovačke, u vremenu od g. 1945. dalje, javljaju se tri koncepcije o važnosti shvaćanja izdavanja građe. Prvih godina se je forsiralo, doduše više riječju a manje djelom, sistematsko izdavanje arhivske građe. Polazilo se je s gledišta, da će naša historiografija tek onda valjano uznapredovati, ako bude imala na 453