ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 435

DANAŠNJE STANJE I BUDUĆI ZADACI POMOĆNIH HISTORIJSKIH NAUKA U HRVATSKOJ Dr Nada Klaić Premda je pojam pomoćnih historijskih nauka, kako se one kod nas još uvijek shvaćaju, zastario, ostat ćemo kod njega prije svega zato što je ovo savjetovanje posvećeno disciplinama koje su najuže povezane s arhivima i arhivskom građom. Klasičan pojam pomoćnih historijskih nauka u užem smislu obuhvaća tri najvažnije discipline: paleografiju, diplomatiku i kronologiju. Posljednja se na žalost nije u hrvatskoj historiografiji razvila do posebne naučne grane. Danas nema ni jednog priručnika na sveučilištu ili izvan njega u kojem bi se objašnjavala osnovna načela kronologije. Slično se može ustvrditi i za diplomatiku, premda se nedostatak diplomatičkih udžbenika jedva može opravdati. I to ne samo zato što u toj disciplini naša, hrvatska historiografija ima najviše posla i najviše može i dati, nego i zato što najstariji izvorni materijal do kraja XII. st. — a to je i naše najveće blago! — možemo ocjenjivati gotovo isključivo s diplomatičkog stanovišta. Ne čini mi se nimalo slučajnim da sve više raste zanimanje za paleografiju, iako njeno izučavanje ne nameće domaći izvorni materijal. No, za paleografske priručnike karakteristična je jedna pojava: u njima se jedva ili nikako vodi računa o problemima latinskih pisama kod nas,

1 tako da praksa ne nalazi dovoljno potreban oslonac u teoriji. Pri tom treba naglasiti i to da su paleografska izučavanja u Hrvatskoj usmjerena na latinsko pismo i jezik i da se o slavenskim pismima — na primjer glagoljici — jedva pošlo dalje od raspravljanja o porijeklu i nastanku pisma. Postojeća literatura i sadašnje stanje pomoćnih historijskih nauka omogućuju da se odrede budući zadaci s jedne strane i da se, s druge strane, gradeći na pozitivnim rezultatima dosadašnjih istraživanja nastoji nadoknaditi još neučinjeno i ispraviti propušteno. 1 To vrijedi, na primjer, za Latinsku paleografiju (Naučna knjiga, Beograd 1953) od Viktora Novaka u kojoj se govori samo općenito o razvitku latinskog pisma u rimsko doba i u srednjem vijeku. Novak obrađuje srednjovjekovni period od prekaroline do humanistike (129—280), ali se ni u jednom poglavlju ne osvrće posebno na pisma koja su se upotrebljavala kod nas. 435