ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 420

nije se više u Zagrebu pojavio. Prema tome, o nekoj suradnji kao stalnoj komponenti Gajeve tajne politike ne može se uopće govoriti. Ne obavijestivši Zacha, Gaj je 9. srpnja 1847, točno godinu dana poslije svoga drugog povratka, osvanuo i po treći put u Srbiji i zadržao se u njoj do 15. i. mj. Doputovao je iz Zagreba zajedno s P. Čavlovićem, pa Stranjaković smatra vjerojatnim da je Čavlović »išao u Zagreb da pozove Gaja«

114

, a Durković-Jakšić je čak ustvrdio da je Gajev dolazak »pripremao tajni demokratski panslavistički klub« u Beogradu.

115 Nije, doista, poznato »po kakvoj je misiji Gaj 1847 god. dolazio u Beograd«

116

, ali se danas pouzdano zna da je »pravu svrhu« svog puta, s obzirom na ubrzan razvoj događaja, nalazio u utvrđivanju čvršćeg sporazuma s knezom. Dokazuje to i činjenica da je iz Beograda nakon kratkog razgovora sa Zachom odmah nastavio put u Kragujevaç, gdje je ostao do 13. srpnja. Prema tome, neka inicijativa beogradskoga tajnog društva, s ciljem dogovaranja o »nacionalnim stvarima«

117

, teško se može pretpostaviti. Osim toga, Gaj je taj put osobitu brigu obratio jednom praktičnom zadatku — da od srpske vlade dobije besplatno ćirilska slova za svoju tiskaru.

118 A budući da je Zacha već na prvom sastanku zamolio da mu do povratka iz Kragujevca izradi »jedan mali mémoire o političkoj situaciji u Srbiji u tom času, s nekoliko detalja o ljudima i stvarima«

119

, kojim bi se on poslužio za daljnji izvještaj Metternichu, pretpostavka o poticaju tajnog društva gubi svaku razložnost, iako su tom društvu pripadali i Zach i Čavlović. Gaj je uspio da dobije odobrenje za određenu količinu slova, koja se pokazala nedostatnom pa je naknadno morala biti povećana, a — prema Zachovu saopćenju — »ništa političkoga nije predlagao«. Vjerojatno je od kneza primio i neku pomoć u novcu, ali je ona morala biti znatno niža od zatražene, jer ga je knez molio da ne inzistira na svom zahtjevu, a senator i bliski knežev suradnik Stefan Knićanin savjetovao mu je neka pričeka još dvije godine, kako dugo knez ne može podnositi većih financijskih žrtava. Zach bilježi Gajevu reakciju škrtim riječima: »Obećanja i ništa više!«

120 Zach je zamoljeni mémoire predao Gaju pred sam odlazak iz Beograda 15. srpnja. U naprijed spomenutom izvještaju o Gajevu trećem boravku prikazao je u izvatku i njegov sadržaj, potpuno svjestan da je taj tekst namijenjen Metternichu.

121 Žačekov résumé »najvažnijih« članaka u koje je spis podijeljen potpuno se podudara s dobrom polovicom rukopisa naslovljenog »Skitze«, koji, sudeći po duktusu, svakako potječe od autora prvog, od Gaja iskorištenog, rukopisa, a i ostatak résuméa sadržan je po tematici u preostalom dijelu rukopisa.

122 Međutim, točna je na,M Stranjaković, Srbija, privlačno središte, 518. 115 Ljubomir Durković-Jakšić, Branislav. Prvi jugoslovenski ilegalni list 1844—1845. Beograd 1968, 62. 116 Stranjaković, na i. mj. 117 Stranjaković, na i. mj. 118 Usp. o tom Sišić, n. dj., 342, i Durković-Jakšić, Gajev pokušaj, 105—109. 119 »Mr. Gaj m'a demandé un petit mémoire sur la situation des affaires de Serbie •dans ce moment avec quelques détails sur les personnes et sur les choses . ..« (Zach Czaykowskom 12. VII i idućih dana; Začek, Ceskâ učast, 87, bilj. 64.) m Začek, Ceskâ učast, 88. ,

UI »n (Gaj) a été bien constaté que c'est pour Metternich.« (Na 1. mj., 87, bilj. 64.) m Usp. Začek, na i. mj., 88—89. 420