ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 416

njegovoj namjeri učvrstio.

94 Već sam naprijed odbacio kao bezrazložnu pretpostavku da se Gaj, doduše, iz vlastite pobude odlučio na put, ali da mu je termin odlaska odredila bečka vlada

95 Za njezino nedovoljno povjerenje prema Gaju uopće svakako je vrijedna pažnje činjenica da ga je na putu dala »neupadljivo nadzirati«.

96 Kada je Gaj 23. travnja 1846. lađom doputovao u Beograd, Zacha ondje nije bilo. Zacijelo ga o svom dolasku nije prije obavijestio, jer je tek nakon dolaska zamolio Jana Safârika da Zacha hitno pozove u Beograd radi važnih razgovora. Zatim je otišao u Kragujevac, gdje se tada knez Aleksandar nalazio, i zajedno s njime vratio se 27. i. mj. u Beograd. Ondje ga je dočekao Zach, s kojim je do svog odlaska 7. svibnja imao dovoljno vremena za razgovore. Iz Zachova izvještaja Czaykowskom od 24. V, koji nas dokument jedini upoznaje s tokom tih razgovora,

97 ne vidi se što je sve Gaj u Srbiji radio niti što je s knezom razgovarao. Zach bilježi samo toliko da su ga knez, Garašanin i Petronijević lijepo primili, a da su mu prva dvojica obećala novčanu pomoć, koju je on smatrao neophodnom, ako želi u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Bosni raditi u korist kneževe vlade.

98 Inače Zach izvješćuje samo općenito da je Gaj »posjetio mnoge ljude, pa čak i neke koji ga ne vole«, i da je »svojim lijepim držanjem i taktom, svojim ozbiljnim i uz to srdačnim govorom učinio na njih dobar dojam«. Uza sve to, konstatira Zach, nije mogao ni s kim tako slobodno razgovarati kao s njime koji mu je jedini »politički prijatelj« u Srbiji.

99 Gaj je u tim razgovorima bio doista potpuno iskren. Nije zatajio da dolazi sa znanjem bečke vlade, kojoj će podnijeti i izvještaj o svom putu. Priznao je da je morao Austriji u ponečemu popustiti, kako bi nešto drugo postigao, i da joj, štaviše, »djelomično služi«, ali da je ilirizam i težnju za ujedinjenjem Južnih Slavena mogao promicati samo prikazujući ih povoljnima za Austriju. To ga primorava da djeluje pomirljivo i u odnosu prema Mađarima. *

4 Ivić, n. dj. III, 67. " Začek, Češka učast, 80, usvaja Čorovićevu pretpostavku (n. dj. 71) kao dokazanu činjenicu i smatra da je termin Gajeva puta »rakouskou vladou zvolen promyslene«. — J. Horvat, naprotiv, opravdano ističe, da je »svoju odluku Gaj saopćio Kulmeru u posljednji čas. Htio je sebi osigurati leđa« (Lj. Gaj, 228). * Min. vanj. poslova gen. TJngerhoferu u Zemun 13. IV 1846 (Corović, nj. dj., 71). 57 Sadržaj Zachova izvještaja prenosi Začek, Ceskâ učast, 81—82, u opširnijim citatima koje prevodi. Na žalost, originalni tekst na francuskom jeziku ne donosi. 98 Začek, na i. mj., 82. — Prema ovom podatku Zachova izvještaja, Gaj nije do toga vremena, tj. do kraja mjeseca travnja, primio nikakvu novčanu pomoć od srpske vlade. Staviše, prema istom izvještaju, s. d. 24. svibnja, Zachu nije bilo poznato da li je Gaj do tada štio dobio, jer navješćuje da će se za to i sam zauzeti. U vezi s tim napisao je: »Vidjet ćemo hoće li ta gospoda održati riječ!« tj. obećanje dano Gaju. U opreci s tim podacima Zachova izvještaja i činjenicom da je Gaj tek na kraju travnja prvi put osobno zamolio srpsku vladu da ga pomogne novcem, Stranjaković (Srbija, privlačno središte, 518) tvrdi da je 1846. »u izdacima učinjenim iz tajnih kredita, Garašanin, pod datumom 17. marta, zabeležio da je dao Gaju 392 dukata u zlatu 'za domirenije poznate sume i za njegov trošak'«. Budući da je Garašanin mogao tu svotu dati Gaju samo za njegova boravka u Srbiji, a na to upućuje i podatak o njegovu trošku, datum ne može biti tačan, a ne može biti ispravan ni zaključak Durkovića-Jakšića (Gajev pokušaj, 105) da je ta svota isplaćena Gaju »pre dolaska«. Osim toga, nije objašnjeno, o kakvom se to »domireniju (u Durkovića-Jakšića pogrešno: »izmireniju«!) poznate svote« radi. 99 »... je sais positivement, que Gaj n'a pas un autre ami politique en Serbie à qui il aurait pu parler aussi franchement qu'à moi« (Zâcek, Ceskâ učast, 81, bilj. 50) 416