ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 417

Zach je tom prilikom ocijenio Gaja vrlo povoljno; on, prema njegovu opažanju, ima »politički i diplomatski talent« i »brzo je uočio karaktere i situaciju«. Iz njegova teksta koji se ovdje objavljuje u prvom prilogu vidi se da je Zach rado udovoljio Gajevoj molbi i »skicirao« za njega nešto o tadašnjem položaju Srbije, svjestan da će, možda, ponegdje i pogriješiti.

100 U stvari, on mu je prilikom odlaska 7. svibnja predao spis kojem je dao naslov: »Einiges zur Bezeichnung der in Serbien zu verfolgenden Politik Oestreichs« i u kojem je tek manji dio posvetio razmatranju prilika u Srbiji. U svom dopisu Czaykowskom od 20. VII 1846. nazvao ga je »notice« — bilješkom kojom se Gaj, kako konstatira, poslužio pišući svoj izvještaj za Metternicha.

101 Da se doista radi o spomenutom rukopisu, pokazuje usporedba obaju tekstova. Pri tom je za ocjenu Gajeva Memoranduma vrlo karakteristično da je on iz Zachova teksta prenio u čistopis samo jedan mali odjeljak koji govori o nastojanju Rusije da, iskorišćujući »religiozne predrasude Srba«, unese razdor u odnose Srbijanaca prema austrijskim Srbima. Međutim, Gaj nije ni taj odjeljak unio bez promjene. U rečenici o utjecaju Austrije na Kneževinu umetnuo je uz ime Austrije i »ilirizam uopće ne po imenu nego po sadržaju«, a Zachove termine u istom pasusu: »katholische Serben« i »katholische Kroaten«, koji zacijelo potječu iz Šafafikova jezičnog shvaćanja, zamijenio je riječima: »katholische Illyrier« i »katholische Slaven überhaupt«. Prvobitno je Gaj, kako pokazuje tzv. Copia njegova Memoranduma, prenio iz Zachova teksta još jedan omanji dio koji se nastavlja na prethodni, od Gaja preuzet, i razmatra pitanje negativnog odnosa Rusije, za razliku od srpske vlade, prema austrijskim državljanima u Srbiji, ali je taj odlomak u konačnom tekstu izostavio. Zachov tekst je, dakako, i u nekim pojedinostima dobro došao Gaju, ali je on Memorandumu u cjelini utisnuo snažan biljeg svoje ličnosti i stila. Za ocjenu, pak, njegova sadržaja svakako je dragocjena činjenica da i sam Zach, iako je agent Czartoryskoga, polazi u svom tekstu od teze da Austrija mora u Srbiji voditi aktivniju politiku, jer njezin interes ne dopušta da Srbiju prepusti isključivom interesu Rusije. Prema tome, tendencija Gajeva Memoranduma, sklona Austriji, potječe od Zacha, a ne proizlazi iz nekog Gajeva »plaćeničkog« odnosa prema Beču. Sav smisao Zachova teksta u tome je da Austrija treba prema Srbiji voditi politiku prijateljstva, služeći se pri tom poglavito svojim slavenskim podanicima. Na taj način postigao bi se i osnovni cilj Zachove misije u Beogradu: potiskivanje ruskog utjecaja, što je bilo u skladu s velikom politikom Hotela Lambert. Na takav načelni stav Zacha nije mogla utjecati okolnost da se upravo u to vrijeme radilo i na njegovu povratku iz emigracije kući. Kako je već rečeno, Zach je Gaju, pored spomenutog teksta, dao i svoj »curricu100 Dotično mjesto glasi: »Sie haben mich ersucht Ihnen einiges über Serbiens gegenwärtige Lage zu skizzieren, gerne entspreche ich dem Wunsche eines ausgezeichneten Mannes und Sie werden mir meinen Freimuth vergeben, ich mag vielleicht hie und da irren, oder an manchen Orten zu schnell absprechen, doch, wie gesagt, ich rechne hiebei auf einige Nachsicht von Ihrer Seite«. 101 »Cette Note de Mr. Gaj, à la confection de laquelle 11 a aussi employé ma notice . ..« (2âcek, Ceskâ učast, 83, bilj. 57.) 27 Arhivski vjesnik