ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 413

nje se ponajviše kao Adam Rotter

81

, a Dvorsko ratno vijeće je pretpostavljalo da je i on bio upleten u spomenutu akciju, koju je ono, šta više, bilo sklono dovesti u vezu s »panslavističkom« propagandom.

82 Pretjerane vijesti Rieth-Reinera potakle su Hôtel- Lambert da novom misijom pokuša postići ono u čemu taj hvastav i lakomislen agent nije uspio. Prema instrukciji od 27. VIII 1845, Janusz Woronicz je preuzeo zadaću da poradi na spajanju slovačkog pokreta s hrvatskim i na okupljanju svih Slavena u Ugarskoj oko Zagreba, a da uz to nastoji uspostaviti suradnju između Slavena i Mađara, uvjeravajući prve da je svima glavni protivnik Austrija i da koncesije dane Mađarima neće ugroziti položaj Slavena poslije uspješnog završetka borbe koja bi trebala da započne s ustankom Poljaka. S obzirom na Gaja, Woronicz je trebao ispitati kakav je u stvari njegov utjecaj među Hrvatima i na što Poljaci mogu u Hrvatskoj računati u slučaju uspjelog ustanka.

83 Hôtel Lambert nije o toj novoj misiji obavijestio Zacha, iako je on već na početku 1845. i sam predlagao neke konkretne korake u tom pravcu. Tako je, među ostalim, predložio da se Car imenuje plaćenim agentom za Hrvatsku i južnu Ugarsku,

84 a u Dragutinu Kušlanu našao je daljnjeg izvjestioca o prilikama u Hrvatskoj.

85 Na temelju Zachovih podataka, koji 81 U službenim aktima nastala je u vezi s tim agentom čitava zbrka, pa ga ponegdje smatraju istovetnim sa zagrebačkim trgovcem Dimitrijem Novakovićem, koji — prema dopisu ugarskog palatina od 27. I 1845. — »radi kao agenat Ilirske hrvatske stranke, od koje je dobio potajnu misiju za uređenje nekih stvari sa Srbijom« (Đuro Surmin, »Veleizdajnička« afera iz g. 1845, Zvono 1909, 38—40). Spomenutu identifikaciju preuzeo je od Surmina Lj. Durković-Jakšić, Srbijansko-crnogorska saradnja (1830—1851), Posebna izdanja SAN 272, 1957, 71, a od potonjega nedavno I. I. Leščilovska, Illirizm, Moskva 1968, 175. Međutim, Surmin je 1926 (Poljaci i Hrvati, Novosti 1. I), izvješćujući o Rotterovu slučaju, i sam konstatirao da je Rotter poznat vlastima također pod imenom- Rainer, i da ban Haller, u vezi s njime, upozorava zagrebačkog podžupana Benka Lntulaja »i na trgovca u Zagrebu Dimi tri ja Novakovića, koji mnogo trguje i podržaje veze sa Srbijom«. Budući da je taj trgovac umro već 1845, to je surmin 1909, a po njemu i Durković-Jakšić, stavio u tu godinu također smrt poljskog agenta. Međutim, kako je dokazao V. 2 â č e k, z revolucnych a politickych pol'sko-slovenskych stykov v dobe pređmarcovej, Bratislava 1966, 187—193, Rieth-Reiner je na početku svibnja 1846. trebao preko Zagreba, gdje ga je, navodno, kod Gaja očekivala instrukcija, otići u Galiciju, ali je uskoro zatim prešao u službu Beča. U svom izvještaju novom naredbodavcu od 22. IV 1847. Rieth-Reiner je opisao i spomenutu akciju iz 1844/45, koja je, tobože, trebala dovesti do »koordinacije galicijsko-slovačkog ustanka s hrvatskim narodnooslobođilačkim pokretom pod vodstvom Gaja« (Začek, na i. mj. 190). Rieth-Reiner je predviđao da će razgovore s Gajem nastaviti do njegova konačnog »otkrivanja« (192), a nadao se da će moći izazvati »raskol među Srbima i Hrvatima« te »otuđenje između Slovaka i Hrvata« (193). Prema tome, poljski agent Adam Rotter odn. A. Rieth-Reiner i zagrebački trgovac Dimitrije Novaković dvije su različite osobe, koje u zbilji ništa ne povezuje, pa ni poljska »Propaganda«. K Surmin, Dokumenta o Srbiji, 43. 83 Usp. Daniel Râpant, Slovenske povstanie roku 1848—49, I/l, Bratislava 1937, 355 ; K o v â c s Endre, Magyar-delszlâv megbékélési törekvesek 1848/49-ben, Budapest 1958, 23—24; i Začek, Z revolucnych . . . stykov, 166. 84 Začek, Ceskâ učast, 78. 8Ï na i. mj., 76. — Osim podataka o pismenoj vezi između Pavla Cavlovića i Kušlana u početku 1845, koja se odnosila na izlaženje »Branislava« (usp. A. Lj. L i s a c, Oko »Branislava« i njegova urednika, HZ XII—XIII, 1958—59, 255—256; Sidak, O uredniku i značenjo »Branislava«, 83; i Lj. Durković-Jakšić, Nekolike primedbe o Liščevom članku »Oko, 'Branislava' i njegova urednika, na i. mj. XVI, 1963, 251—253) nije se donedavno znalo o nekim drugim Kušlanovim dodirima s Beogradom. Zahvaljujući V. 2ačeku, Ceskâ učast, 76, saznajemo iz Zachova referata Czaykowskom od 14. II 1845. da je od Kušlana primio »velik politički dopis [. ..] o suvremenoj narodnoj i političkoj situaciji u Hrvatskoj«. 413