ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 407

ovom mjestu njegova dnevnika: »Kod Gaja govor tajni o činjenju glede države u Berlinu 1837., u Moskvi i Petrogradu 1839. Garancija za nas. Tako da, ako mi i postanemo ruski, Iliri ne prestanemo biti. — [.. . ] — Od Rusa, kakav sad, nema straha! Kakav bi bio, da se Moskovska stranka podigne? Mi š njom. Uostalom, ostavit za čas Poljake k sebi i Čehe. Nemaju, tko bi jih vodio. Ljubav nas sve slaže: ali najpreči sebi, nego poslije i njih.«

58 Telegrafski stil Brlićevih zapisa, neposredno unošenih u dnevnik, ne dopušta da se Gajeva izjava detaljnije razmotri. Ipak, jedno je izvjesno: Gaj je 1848. predstavio Brliću svoju akciju iz 1838—40. kao izrazito političku, s tobožnjim ciljem državnog osamostaljenja uz pomoć Rusije, na čiju hegemoniju, u slavljanofilskom odnosno panslavističkom smislu, računa i tada kao s vrlo bliskom mogućnošću. Međutim, dalje od tog usmenog saopćenja nije išao. U njegovim konkretnim pothvatima, koje je od 1846—48. poduzimao, ruska komponenta prisutna je samo po svojim negativnim crtama. Veza s Rusijom proizašla je iz Gajeve osobne pobude i službena Rusija nije bila na njoj zainteresirana ni toliko da je barem prividno održava. Težište njezine vanjskopolitičke aktivnosti nalazilo se tada na Balkanskom poluotoku, a Austrija je nakon pada Obrenovića 1842. čak i u susjednoj Srbiji prepuštala prvenstvo Rusiji, izbjegavajući da je bilo čime povrijedi ili učini prema sebi nepovjerljivom. Metternich je dosljedno i u skladu sa svojim načelnim shvaćanjem legitimeta, kao jedine čvrste podloge za održanje evropskog poretka kakav je zasnovan poslije Napoleonova konačnog sloma 1815, izvodio prioritet Rusije u Kneževini Srbiji iz međunarodnih ugovora kojima je ona osigurala sebi stanovito pravo nadzora i nad tom Kneževinom.

58 Obraćajući od 1840. pojačanu pažnju razvoju na Balkanskom poluotoku, Hôtel Lambert je osobito značenje pridao Srbiji kao budućoj jezgri za okupljanje Južnih Slavena pod turskom vlašću. Iako isprva nije pomišljao na neku neprijateljsku akciju i protiv Austrije, ipak je već njezina tijesna suradnja s Rusijom nosila u sebi stalnu mogućnost za pojavu takve politike, a pored toga je svaka njegova aktivnost u Galiciji nužno zahtijevala da sukob narodnosti u susjednoj Ugarskoj bude što prije zamijenjen njihovom suradnjom. Radi toga je i Hrvatska od 1841, kada se u njoj razbuktala politička borba, ušla u vidno polje njegove široko razgranate djelatnosti. Prvi put je Hôtel Lambert pokušao uspostaviti neku vezu sa Zagrebom i upoznati se pobliže s ondješnjim prilikama kada je 1841. svom agentu dru Adamu Lyszczynskom, koji se u Beogradu predstavljao kao Englez pod imenom dra Ad. Lyncha, naložio u instrukciji da se upozna osobito s Gajem i Jankom Draškovićem. Već je u Beogradu, gdje se zadržao puna četiri mjeseca, mogao štošta saznati od Herkalovića, koji mu 58 Prijepis Brlićeva dnevnika stavio mi je na raspoloženje dr. Ivan Brlić, na čemu mu i ovom prilikom zahvaljujem. — Citirano mjesto prvi je, prema originalu, u cjelini objelodanio V. Vodnik, Ljudevit Gaj, Jugoslav. Njiva X, 1926, knj. I, 57—58. • Usp. o svemu tome V. Popović, n. dj., 182—195, i Meternihovi pogledi o promenama u Srbiji 1842 i 1843, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor VII, 1927, 123—129. 407