ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 399

arhivskih podataka prvi put u literaturi unio više svjetla u Gajev ponovni boravak u Srbiji ljeti 1847, kada je nastojao da od srpske vlade dobije ćirilska slova za svoju tiskaru. Neovisno o G. Jakšiću, original Gajeva izvještaja pronašao je i Vladimir Čorović, koji ga je već 1922. pripremio za tisak. Objavljujući ga 1925,

11 on ga je ocijenio kao jedan od »vrlo interesantnih« izvještaja koje je Gaj poslao neposredno Ugarskoj dvorskoj kancelariji 1846. i 1847. Corović je, doduše, raspolagao izvornim podacima iz kojih se moglo vidjeti da se Gaj 1846. odlučio na put »po vlastitoj incijativi,« ali je ipak pretpostavio i tu mogućnost da je on došao u Srbiju »uprav pred polazak kneza Aleksandra u sretanje sultanu« kada se »htelo u taj mah saznati što pobliže o raspoloženju i težnjama srpskoga kneza«.

12 Sadržaj izvještaja ne potvrđuje ovu pretpostavku, niti arhivska građa, koja nam danas omogućava da u pojedinostima pratimo genezu Gajeva puta, daje neki oslonac za nju. Tu su građu ubrzo nakon Ćorovićeva izdanja objelodanili Gyula Miskolczy i Aleksa Ivić. Prvi je 1928.

13 publicirao dokumente iz bečkoga Državnog arhiva koji ne govore samo o Gajevim putovanjima 1846. i 1847. u Srbiju nego, u prvom redu, o njegovim molbama 1845. i 1847. da ga austrijska vlada novčano pomogne. Na to pitanje odnose se i oni dokumenti iz istog arhiva koje je publicirao A. Ivić.

14 Usporedo s izdanjem Miskolczy ja pojavila su se i »Dokumenta o Srbiji od 1842 do 1848« Đure Šurmina,

15 među koja je on unio i dio Gajeva izvještaja prema rukopisu iz njegove ostavštine, ne ulazeći u pitanje odnosa toga teksta prema originalu, koji uopće ne spominje. Šurmin dobro opaža: »Ako se isporedi karakterisanje predstavnika Srbije u ovo doba, kako ga Gaj daje u tom memorandumu, s onim, što ga je g. Slobodan Jovanović

16 dao kao karakteristiku tih ljudi posle njihova rada, pa se k tomu istaknu sva ona zapažanja, što ih nalazimo rasi j ana u Ustavobraniteljima o političkim akcijama, onda je očito, da je Gajevo karakterisanje ljudi i prilika tačno zapaženo. Osobito ono, što se odnosi na ,nemačkare' napose treba da se spomene.«

17 Od toga vremena pa sve do 1966. nije o putovanjima Lj. Gaja u Srbiju i njegovim izvještajima Metternichu iznesena neka bitno nova arhivska građa niti se o tome podrobnije pisalo. Vasilj Popović

18 ograničio se na kratak prikaz Gajeve akcije u Beču 1847, a Dragoslav Stranjaković se zadovoljio još oskudnijim podacima, iako je Gajev izvje11 Vladimir Corović, Jedan memorandum Lj. Gaja o prilikama u Srbiji iz 1846 g., Spomenik SAN 62, 1925. 71—77. 12 Corović, n. dj., 71. "Miskolczy Gyula, A horvât kérdés torténete és iromânyai a rendi âllam korâban II, Budapest 1928, 553—559. 14 Aleksa Ivić, Arhivska građa o jugoslovenskim književnim i kulturnim radnicima III, Beograd 1932, 65—74. 15 Đuro S u r m i n, Dokumenta o Srbiji od 1842 do 1848, Spomenik SAN 69, 1929, 50—53. 16 Slobodan Jovanović, Ustavobranitelji i njihova vlada (1838—1858), Beograd 1925. 17 Surmin, n. dj., 53. 15 Vasilj Popović, Meternihova politika na Bliskom Istoku, Posebna izdanja SAN 84, 1931, 197—198. 399