ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 261

se nalaže Gospodi Članovim da se od sada uvëk takove reci u divanu upotrebljavaju i da se tako svi skupa i jedan od drugoga reči neobične naučavamo. Zatim odredjeno je da, svaki četvertak deržati će se predavanje ilirskog' jezika pol sata. i čitanje i razlaganje ilirskih pisaocah. N. Hranilović [92.] U Nedëlu dne 24 Listopada otvoren sabor Po Gospodinu Podpredsëdniku Milošu Badovincu sledećim govorom: Domoljubiva Bratjo! Važnost nakanjenja našega, koje mi medjusobno bratinski složeni u umu našemu gojiti počesmo, ganuše mene, da ja, koji ljubavju vašom čast Podpredsednika vašega pod predsedništvom milog našega Pod-Ravnitelja, zadobio jesam, da ja, rekoh, vami o velikoći potrebe znanosti ilirskoga našega jezika, radi kojeg obdëlavanja ovdë sastadosmo se, slovim, — da zajedno obodrimo se, da cilj koi u utemeljenju družtva ovoga imadosmo, on veliki u jeziku našemu dokučiti pobrinimose. No veći je predmet govora mojega, nego je um moj, i znanost moja, kojom vasni njega razjasnio u način umstvujucih mudrozboracah. ali dapače (što prostoserdačno očito valojem)! i za ono što u misli mojoj začinjam, manjkaju mi reči za onako sva izgovoriti, da vi vrëdni moji! iz mojih dokazah uviditi bi mogli, da po meni rečena temeljna i neurušiva, nikakovom protislovju podložena nisu. Oto od mene čekajti nemojte, jer umstvovanje moje u slaboći mojoj slabo je. Obodreni Bratjo! narodnom ljubavju evo započeli smo novu stazu k-izobraženju: nauk ilirskoga jezika. Danas sastali smo se ovdë, da pod nastojanjem mojim veliku tu stvar izveršivati započnemo, da u sverhi našoj uvidimo, zašto nas serce naše amo je dovuklo, da poslužimo Bogu koi nas zove, — domovini — koja nas treba, — kralju, kojem smo dužni. Gledajte bratjo! tri puta, po kojim svim trim, u isti čas stupat valja, imamo, i oni su predmet današnjega govora moga. Radujemse, i ne bez temelja i vi samnom radovati se morate, kada ovdë u družtvu razmatrujemo pervi put, kojim stupati moramo, najmre: Da služimo Bogu, koj nas zove u jeziku našemu. Spasitelj naš po svetom Pavlu vrednost svake službe, koju smo Bogu dužni u svakom struku razjasnujući, kaže: Svjakoje dihanije da hvalit Gda Gospoda. [Staroslavenski citat napisan prema ruskoj redakciji.] Ovoje temelj na koji da sgradju postaviti imamo, ovdë mi, koji svi u svakom dihanju, dakle za nas, u ilirskom, Gospoda slaviti moramo, valja, da dihanije ovo, djim jezik ovi točno razumijemo, i buduć da potrebito je, da mi pastiri ovacah Spasitelja našega biti željujući, polag istog' Spasitelja zapovëdi tako priugotovljeni budemo, da se svëtli luč naša, pred ljudem, da se uvidi [93.] dobra delà naša, da se po tom hvali Gospod, koj na nebu je, mi pervi moramo k-nauku tomu pristupiti, koj nam nepomično potrebit jest, u kojem budućnost pastirstva našega stopi, — valja da se pobrinimo za potištene po kurjacim vrazim ovce Gospodnje, koj od nas, i od nikog' drugog', račun pastirstva