ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 255

evo Gosp. Predsednika — kojeg Bog živio na moga ja leta! — zasadismo, i najviše iz tog uzroka, da ovo dervo našem milom zavodu (Semeništu) bude stup, na kojega se naši naslëdnici budu mogli osloniti. Zato mi kao ovoga derveta zaploditelji najveću skarb imati moramo, da nam to darvo uzraste, da ga cëpimo sa najkorisniim hvojam, koje najplodovitiim sadom naše naslëdnike budu nasladjivale, i koje s vremenom svoje sladonosne grane po ovom ustavu da razšire, pod kojim naši naslëdnici pod njim blagi život budu uživali, i nas, kano utemeljitelj ah ovoga dàrveta, blagodareć blagosloviti budu trud. Ovo pako darvo svoje grane razasterti će, samo ako mi njega s lepim knjigam uresimo, i to: najprie (irl) ilirskim, slavjanskim, i ostalim hasnovitiim inostranih jezikah, ter ovak mi našim naslëdnicim lëpi plod budemo ostavili, s kojim oni radovati, i dičiti se budu. • Poduprimo dakle ljubezna bratjo! ovo (družtvo) dervo, zalivajmo (j) Š

a vodom sloge, da nam što skori e lepši plod ljubavi doprinese, dàrvo velim, nà kojem će nekad slavulji pësni slavne narodnosti pjeti. — (Ovog dàrveta) Vi pako Prëdsëdniçe! koj se podpor najčvarstii ovoga dàrveta, branite gâ, i ravnajte, da cilj dohititi uzmožemo, kojeg radi zaplodismo ga; Vi pako ostala bratjo! Zagerlite novim silam uzajemno slogu, ljubav, i vërnost, koja je jedini stup, na kojem družtvo ovo podignjeno je. Rekoh. Zatim pregledana blagajna, i stališ knjigah naših, koja sva u dobrom, i ožudjenom redu nalaze se. — Poslë G. Vidović zaradi nenazočnosti svoje odsudjen je na kazen platiti 10 kr. srebra. [81.] Mësec Travanj Dana 4

a deržan Sabor, otvoren po G. Radočaju sledećim stihovim: Mojoj. Varh svih dëvah dëvo mila! Kâ si meni blag, i mio Raj ljuveni otvorila, Kako bi tê sad slavio? Tko bi tvoje vedro čelo? Znak nevina šarca tvoga, Bez u razblud žatji smelo, Proslaviti dosti moga'. Tko bi sjajnost oka (tvoga) jasna Ki u nalik zvëzde svëti, Kažida mî dëvo krasna, Svëtu mogao dost odkriti? Tko rumelen rujna lica, Kâ najtvèrdja sardca travi, U istoči ko danica, Tko li može dost da slavi? Tko bi prame tvoe sione? Tko koraljne usti tvoje, Kih ti glavu zlato kiti, Kê su nalik zore jasne, Bez u misli zatj, smione, Kad razlije zrake svoje Mogao slavom svud razniti?- Varh ljubice rujno krasne? 255