ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 182

Još jedno, pa za sada dosta, jer svijet na me čeka u sobi ovoj. Mi danas imamo se mnogome nadati, a mnogoga se i bojati. Najpametnije je pako šutiti, jer su vremena smješna jako. Da vam je samo preporučeno Srpstvo i srpski jezik

11

, učite ga i njegujte ga i drugima ga zemljacima preporučujte. O da mi je samo dva dana s'vama biti, tada bi vam se odkrila abscondita tenebrarum ! Vaš brat Luka Djakovo dne 31. Prosinca 1854. Napomena Mihovila Pavlinovića: 1) Ovo sam pismo dobio od zajedničkog prijatelja Popa Nikole Vežića iz Brista, kojim se je najviše Botić i dopisivao pošto sam ja i onako u policiji bio pod sumnjom. 2) Kakav je to i po čemu je godine 1854 u neku ruku eto Srbin bio Botić, rodjeni i pravi Hrvat, drugom ću prigodom to razjasniti, kad budem sam o sebi govorio

12

. Adresa: v Cijenjenom Gospodinu Nikoli Vežiću Bogoslovu katoličkom u Zadru

13 Pečati : Werpolje 3. Jan. Agram 6. I. Zara 9. Gen. 1 Mato Benković, sudrug Botićev iz gimnazije. 2 Zulliani Josip Antunov, školski drug Botićev, jednu godinu stariji. 3 Botić je do kraja 1854. bio pisar vlastelinstva, s nekim dužnostima nadglednika, a poslije pojave »Pobratimstva« u »Nevenu«, kad je dobio nagradu i priznanje čitalaca, dobio je od biskupa Strossmayera čin aktuara — arhivara. U knjizi Cepelić-Pavić, »J. J. Strossmayer. . .« Zagreb 1908., str. 917. piše, da je Botić bio aktuar od 1854. do 1862. Međutim, sam Botić u pismu Ivanu Filipoviću od 12. listopada 1860. kaže, da zbog toga što se nije »htio zakleti« da je »morao dati ostavku na službu«, te će »još samo do nove godine služiti«. Prema tome služba je Botićeva morala prestati krajem 1860. pa je vjerojatno i prestala, jer je i kao narodnog zastupnika u saboru 1861. Botiću zvanje zabilježeno kao »posjednik«. Koliko mi je poznato, nikad Botić nije bilo kakvom izjavom opozvao što je ovdje kazao. Dapače, i sam književni rad Botićev nas upućuje na to, da je on bio izvan službe, jer je još krajem 1860. želio svršiti »Bijednu Maru«, koju je dotjerao i štampao 1861., a 1861/1862. napisao i 1862. izdao »Petra Bačića«, što ne bi mogao svršiti da je bio zaposlen, jer mu je i političko djelovanje odnosilo dosta vremena. Prema tome, držim, da je tvrdnja u gore navedenoj knjizi pogrešna. 4 Jamačno Botić misli na »Bijednu Maru«. 5 Ivan Brčić (1824—1870), svećenik, profesor staroslavenskog jezika u zadarskoj teologiji. (Ovdje bih htio napomenuti, da je to naše prezime ispravno jedino u obliku u kojem ga Botić piše, jer su prema talijanskoj ortografiji tada pisali to prezime Bereich, izbjegavajući skupinu br kao netalijansku. U našem današnjem pravopisu vokalno r bilježili su kao ar i er; u Dalmaciji prema talijanskom pretežno er, pa otuda Berčić mjesto iskonskog Brčić). 6 Cini se da mu je Nikola Vežić predlagao da bude kapucin, a Botić ne pristaje, opravdavajući to. 7 Miji Pavlinoviću. 8 Perišić Vicko, kolega Botićev iz sjemeništa. » Bašković Ivan, kolega Botićev iz sjemeništa. 10 Ivasović Gajetan (kao gore). 182