ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 177

2. [Đakovo, srpanj I860]. Štovani gospodine! Po časopisih koji će se u Osieku izdavati, Vi možete slobodno osnivati nadalje osnovu za Vaš ilustrirani časopis, jer Osiečki teško da će u skoro biela dana ugledati. Što se je glas tako jako razneo bio o časopisu belletrističnom, što bi u Osieku Jurković izdavao, nješto je bilo u stvari; a u posljednje vrieme ta osnova pretvori se u osnovu, da se u Osieku izdaje jedan politički nezavisan list evo ovako. Plemeniti Ladislav Delimanić de Orahovica ode u Peštu da pohodi njekoje magjarske velikaše, no tamo mjesto izgledanog dočeka i draganja, dobija kijavicu i nazebu. Vraćajući se tako bolestan kući, u vatruštini je sanjao, kako bi se moglo plemstvo u Slavoniji dotle doviti, da narod misli, da mu ono dobra želi; pa mu padne na pamet, da bi se to moglo tijem postići, kad bi o njiovom trošku izdavali u Osieku jedne političke nezavisne novine u našem jeziku, kakvih dakako još neimamo. O tom se plemstvo i dogovori i mahom kroz Goluba poruče Jurkoviću, bili se on latiti htjeo uredništva tih novina, a kaucija itd. da bi njiova briga bila. Jurkovićev odgovor je bio: Da pristaje, ako mu, osim stalne plaće, što bi uživao dok bi uredjivao novine, jamče u slučaju, ako bi se novine zabranile ili ma zašto prestale izlaziti, 1000 for. na godinu zato što bi on na professuru morao se zahvaliti; i ako mu dadu, što je glavno, da Novinama on po svojoj volji dade pravac, koji mu se bolje svidi. Još neznamo, što će oni na taj Jurkovićev odgovor primjetiti. To Vam javljam, da znate, da s'Vašim časopisom natjecanja neće biti bar iz Osieka

1

. Kad Vam već pišem, da Vam još nješto kažem. Filipović sprema jednu spomenicu na Maticu, da dokaže, kako sa dvie azbuke naša književnost mora hramati, i kako bi i korisno i pametno bilo da se primimo ćirilice

2

. O tome je već spomenuto u posljednjem broju Danice

3

. Nas njekoliko pako iz Djakova i iz Osieka pišemo mu, da nije pametno to pitanje sada povesti, dapače da nam štete velike čini; zato ga od posla odgovaramo, bar dok se s'nama ne sastane i ustmeno ne porazgovori, da mu možemo na sva usta kazati: što je danas u našem računu i u našoj koristi; kasnije ćemo o ćirilici govoriti i sva prilika uz njega biti. Pozdravite sve naše. Vaš Luka Botić P.S. Zašto da Matica ne primi ponudjen Kalendar Filipovićev za g. 1861?" Tim bi više morala uraditi što se sav dohodak na izdavanje pučkih knjiga opredjeljuje. 1 Ovo je pismo odgovor na Krešićevo, kojim je tražio objašnjenje zbog pojave nekog drugog časopisa u Osijeku, međutim, kako vidimo, radilo se o novini. 2 O spomenici Filipovića da se prihvati ćirilica tražio sam u Arhivu Matice hrvatske, ali nisam mogao utvrditi, jer i zapisnici i protokoli i spisi za g. 1860. i 1861. nedostaju. 3 Danica. List za zabavu i književnost. Novi Sad, 30. VI. I860., br. 13, str. 288, donosi vijesticu: »Čestiti g. Ivan Filipović, učitelj u Požegi, predložio je, da se u tisućogodišnji spomen apostola slavenskih sv. Kirila i Metodija, što će se slaviti 1863. godine, zavede u hrvatskoj književnosti kirilica na mesto dosadašnje latinice.« — Odakle uredništvu ova vijest, nije mi poznato, ali je lako moguće, da je Filipović uistinu podnio pismeni prijedlog Matici, koji je odatle ušao u ovaj časopis. Kako je Matica reagirala i da li je uopće pretresala to pitanje, nije mi poznato. 4 Ivan Filipović je izdavao kalendar »Narodna knjiga«, pa je za g. 1858. tiskan u Osijeku u nakladi Dragutina Lehmana i g. 1859. u Rijeci nakladom Ercole Rezza; g. 1860. je tiskan u Zagrebu u nakladi Drag. Albrechta. Spomenuti kalendar više nije izlazio. — Da li je kalendar, o kome je riječ, bio već gotov u rukopisu ili je F.-ć htio da najprije načelno riješi pitanje tiskanja, a tek kasnije da pošalje rukopis? Možda nam sama činjenica, da kalendar više nije izašao, pokazuje da rukopis toga kalendara za g. 1861. nije još ni postojao. 12 Arhivski vjesnik 1*7»7 >