ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 149

najteže mi je bilo doznati, što napokon tijem listićem kod nje bilo. Kad sam se nadao ići u Valpovo za tajnika obćinskog, mislio sam, sam ću doznati; no videći da me tamo ne žele, preporučim gore pomenutom djakovcu, koji mi je dosta siguran, da tu stvar razpipa. Prvijem dakle listom, kad mi je morao javiti, što je u stvari, piše mi kako ju je priupitkivao, i kako mu je morala očitovati, da ima jednu uspomenu od jednog djakovca; pa da su tada täj razgovor morali prekinuti, i da kad mu otpišem na to, da ću dalje sve doznati. Tako i ti često tvojiem listovima radiš; a ja siromah, vidim čitavu namjeru, i kako hoćeš da me natjeraš da ti što prije pišem, pa se opet nemogu prčiti, već ti kano ovca za solju blejim. Nego da ti svršim tu priču od te valpovkinje, kad sam je mimogred tako počeo. Taj moj znanac na Brašančevo dojde ti u Djakovo i kaže mi, da mu je vrajla kazala, da joj je onaj moj opis jedan pop prostio i rastumačio, da jedanput, kad je u bašči bila i promišljala ga, dojde mati, uzme cedulju, opsuje kći, i baci pismo u Karašicu, koja teče uprav pod njiovom baščom. Rečeno joj je međutijem da ja poludi za njom i da mi nemože da iz glave iziđe itd. Na koja ona teke odgovara: kako da bi nie tako rada imao, a jednoć smo se samo vidjeli! Ele ako o Petrovu odem u Valpovo, tražiću da probesjedim šnjome dvije lude riječi. Od moga putovanja u Pečuh, malo imam dogagjaja da bi bilo vrijedno opisat ti ji. U subotu prošastu u 6 satih u jutro krenemo se iz Djakova, ja, Belaj i Pinterović ovdašnji jedan trgovac, i do podne prispjesmo u Valpovo. Tu ručamo, ja se okupam pa dalje Sviglinu u Miholjac do 6 satih. Tu veče i sjutra dan bili smo tamo veseli nuz tamburu, nuz vino i pjesme; i imao sam ti prigodu uviditi koliko jedan čovjek, kano što je Prandau imade moći utjerati u ma kakvi kalup toliko hiljada prostijeh i izobraženijeh duša! U ponedjeljak preko Drave, pa do 9 satih u Harkanj. Batjanove toplice kod Sikleuša njegovog grada gdje smo morali do 11 urediti, jer je prijetila oluja. Harkanjska su prve toplice, koje sam vidjeo pa ti nemogu kazati, kakvi jeh romantičnijeh misli nijesu mi razastirali u mašti. Jer u sadašnjoj beletrističnoj književnosti toplice i kupke su u modi, pa šta sam ti god dogagjajah u toplicama sbivših se čitao, dolazili su mi na pamet i druge su mi dogagjaje kano moguće poradjale. U 11 krenemo se iz Harkanja i udarimo brdovitijem predjelom, da sam ti mislio dihati zrak Dalmatinski i dojdemo malo poslije podne u Pečuh. Položaj Pečuha je krasan, tako da razgledajući i to i crkvu Pečusku, i razmišljajući da ti u tom varošu ima više od polovice skoro našeg žiteljstva sve doseljenog njegda iz Bosne, tako da se sva jedna strana Pečuha i ne zove drugčije nego »Bošnjaci«, bio sam ti očaran. U Pečuhu smo bili to popodne i prenoćilismo, a sjutra oko 7 satih udarimo jučerašnjim putem u Miholjac natrag, samo što smo se svrnuli u »Sud« i ručali u Hrkanju. U Miholjcu prenoćimo, pa zorom u srijedu preko Valpova, Petrijevacah i Osieka dogjemo u 11 satih u veče kući. Pojedine prigode i slučajeve da ti pripovijedam, nije vrijedno, jer neimadu u sebi mnogo znamenitosti; najznamenitije biva to, da sam se rastresao malo, da ti sada imam malo više pojma o magjarskijem mjestima, o spahilucima, o kupkama, o birtijama, o životu k itd. Ti mi eto, Naco, dvaput spominješ Pašalića i njegovo nutkanje i opisivanje nadah u Carigradu, gdje ti ja od moje strane imam to spomenuti, da premda mi se jednako jedna za drugom nade iznevjeruju, ipak sam ti tako lagan, kad pogledam u budućnost kroz zurmu nade, da ti se neznam braniti ni od najudaljenije;.zato, molim te, da ne trošim misli oko nada koje ispuniti se manje nego neispuniti, nikad mi nemoj mnogo divaniti. Uzmi n.p. u ove tri godine što sam ovdje; nadao sam se Rezi Dungjerovića, nadao sam se Kati, nadao sam se postati učiteljem