ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 136

kupi, jer eto već brinem se za japunce, v

dok o trgovini i novcu mislim. Piši mi barem kada misliš amo doći, da ti se znam nadati. Onda ćemo o tome dalje, a međutim živ mi i zdrav bio. Brat Luka Botić

2 Djakovo 5/9 853. 1 Vjerojatno se misli na Sidoniju Rubido (1819—1884), prvu hrvatsku primadonnu, koja je pisala 1852. iz Osijeka pismo, vjerojatno A. T. Brliću (v. I. Brlić-Mažuranić, Iz arhiva obitelji Brlić u Brodu n/Savi, I, Zagreb 1934, str. 37). 2 Pismo je pisano ćirilicom. 11. [Đakovo, oko 20. siječnja 1854.] Dragi brate! Za da dulje ne čekaš na moj odgovor, odgovaram ti s'ovim da sam zdrav sada, da mi ti nisi ništa skrivio, uslied čega bi ja naša dopisivanja zanemario, niti bi ja u tom slučaju ćutanjem mogao popravljenje tražiti, nego ti od njekoliko vremena pisati nisam mogao sbog svakovrstnih poslovah, koji me na svaku stranu trgaju. Sprijateljio sam se sa Šunićem

1

, koji me uči njemačkog jezika, a nadam se do njekoliko danah upoznati i sprijateljiti sa 2ivkovićem

2

, kome se nudi mjesto pisara prevremenog kod ovog Vlastelinstva, budući mi nije samome moguće odoljeti sili poslovah. — Od pisara vlastelinskog pako isti tvoj prijatelj mogao bi u provinćialu učiteljsko zgodnije mjesto dobiti, nego što sada u Štitaru uživa. Uvidi iz toga kakove planove može napraviti prijateljstvo Savića — Šuntičko. Za da ti pako ne ostaneš neposlujući član toga društva, rolu koju ti ja namećem jest, da nagovoriš Šunića da se ženi, budući mi samome nikako moguće nije da ga ženitbenom vodom pokrstim. Oženiti Šunića, dobaviti Zivkovića u Djakovo, i viditi moga Nacu prie školskih praznikah « Slavoniji, to su ti moje sadašnje želje, koje gojim nadom da će se dojedna obistiniti. Glede treće želje, sliedeći tvoju opaznost, neću da se bolje izjasnim. Što se tamo govori, hoćeli šta biti od dogovaranja velikih silah u predmetu istočnog pitanja ? Ti si mi lani jednoč pisao, da su vremena čudna za naš narod, a ja tebi sada pišem, da su najčudnovatija i da u ovim čudnovatim vremenima prilika je da uzbudu čudesa. Nego — šuto, u grm ! - - Filipović

3 je onomad bolovao. Vidiš koliko sam ti u stanju pisati, kad nemogu ni držati se redom stranah lista. Nego ti to zamiriti nećeš, S' Bogom opet. [Nastavak pisma napisan je na krivo okrenutoj stranici.] O pokladama idem sa Šunićem u Babinu Gredu, da vidim štogod i granice. U ostalom, kano što iz ovo malo riečih uvidjeti možeš, miran sam ti sada, niti hoću da se za šta tužim. Što ti se čini od Nevena, glasa Matice, koji prima r bez samoglasnice ? O Filipoviću ništa znao nisam, dok mi ti nisi pisao, a također ni o Gaju

4

, ni o Čavloviću

5

. Pisao bi ti još štokod, ali evo tako me ova gospoda činovnici vlast, zagluviše kojekakvim budalaštinama (jer ti pišem iz pisarne naše, budući nemam kada da ti iz moje puste sobe pišem) zaglušiše, da se moram za sad s'tobom rastaviti. S'Bogom dakle! Pozdravi brata (koji, čujem kroz usta Marinovića staroga, ide u Carigrad), Ristu i Bartulića, i ako 136