ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 137
imade Bujasa tamo (tj. neznam više zove li se onaj moj poznati Sibenčanin o kojemu smo se zajedno ovdje razgovarali, Bujaš ili Puljas). Piši ti češće, kad ja nemogu i zdrastvuj Tvome Luki Ako bi ti brat u Carigrad išao, bolju bi prigodu imao spomenuti se mene, a poznanje i njemačkog jezika priličnie bi me sposobna učinilo za kakvu porabu. Pismo je adresirano: An Herrn, Herrn Ignjatz Berlić zuhörer in 2-ten Jahre der Rechts — Studien Wien Vorstadt Wieden N = 739 Poštar pripisao: »Adresat ist Wieden N° 739 unbekannt, dürfte in Theresianum zu erfragen sein«. Potpis poštara nečitljiv. Tu je Sunić napisao ćirilicom: »Pozdrav od Sunića«. 1 Sunić Ante, učitelj u Đakovu. 2 O njemu mi nije ništa poznato. 3 Vjerojatno Filipović Ivan. 4 Ljudevit Gaj. 5 Pavao Cavlović (1821—1877), hrvatski političar, koji je vršio razne službe. 12. [Đakovo, 23. II. 1854]. Brate Naco! Sto se ne žuriš pisati mi i dati mi tvoj blagoslov, prie nego odem u logor Milošev? Ja ti s' ovim listom nemam drugo šta pisati, osim toga, jer je sada za me sve ostalo trice i kučine. Jutros istom (t.j. 23/2) čitao sam u narodnim Novinama, 1 kako Miloš u Maloj Vlaškoj ustrojava sbor dobrovoljačah, s' kojima bi Bugarsku, Hercegovinu i Bosnu ispod turskog jarma oteti pokušao; s' kojim čitanjem takovi sam ti ratnik postao, kakvi još u mome životu nisam bio. Ništa me od nakane, da se s' tim dobrovoljcima sdružim, ne zadržava, osim strah, da bi Miloš možda na drugo šta griešnieg, nego što bi bilo oslobođenje braće od turskog jarma, težiti mogao! jer osobito od kad je Gaj uapšen bio zbog dogovaranjah s' Milošem, bojati se je, da njegove novine namjeram Miloševim drugo lice ne daju, sasvim možda drugčie od onoga kojeg bi davale, kad bi iskrenie bile. Pisao bi, i tražio bi naputke od Bana M., no ti znaš da on pristrano Karagjorgjevićevu politiku sliedi, ili vodi (neznam kako bi bolje kazao), te u tome, znam teško bi bio pravim putem upućen. Dede dakle, piši mi ti što o tome znadeš, ali piši mi ne kano Politiker, već kano iskreni prijatelj. — Ja ostajem u nadi, da ću te svakako u skoro vidjeti, osim ako bi ja prenaglio ići u logor Obren. Sto je već hasna, brate, oklevati! ako čovjek misli svom narodu 137 Pečat: Essek, 25.1.