ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 135

Ako se koje od ovijeh djelah nađe, piši mi cijenu, da se ravnati mogu za naručen je. Pozdravi brata Ristu, i da si mi kroz svaku dobru sreću živ, zdrav i veseo. I srce i čelo sve ti, brate, veselo. — Piši mi, i o svačemu mi piši, jer pamet i srce čovječje kroz svako čustvo i kroz svako znanje plemenitije i bogatije postaje, ako pokvaren nije sasvim. — Ona o kojoj si mi pisao, da voliš da te se sjeća da te grdi, već te je zaboravila. Brat Savić 5 Adresa: Gospodinu Pečat: Essek 11. 1. Ignjatiju Brliću juristi u B e č u Wieden: Teresianum 1 Bogoboj Atanacković (1826—1858), srpski književnik, štampao je u »Nevenu« 1852. neke pripovijesti i posebno roman »Dva idola«. Atanacković je od 1851. stalno živio u Novom Sadu, pa će biti na kraće vrijeme došao u Beč. 1 Derosi, potanje nepoznat. 3 Vujinović, dalmatinski svećenik. 4 Marinković Petar, Botićev školski drug iz gimnazije. 5 Pismo je pisano ćirilicom. [Đakovo, 5. IX.1853]. Naco, brate! Zašto sada nisi kod mene kad sam na nogama i kad mogu štogod s' bole­snom rukom vladati, da se malo đački prorazgovorimo i njekoliko satih zajedno sprovedemo! Đački bi želio razgovaratise još za mladosti moje, jer poetičnijih dana od đačkih dana, ako i jole vatre i duha ima u sebi đak, sebi predstaviti nemogu, niti sam ja u mojem životu izkusio; tako da još u mladosti mojoj, poslie đačkog života, činimise kan da sam u doba starosti do­šao (kano što eto iz ovih samih riječih uviditi možeš, gdje nehotice take govorim, kano da sam Bog zna koliko živio, i, osim đačkog života, kan da sam hiljadu životah drugih proživio dosada). — Hoćuli ja, Naco, još koji dan u životu đačovati, tj. poetizirati, i u sebi vatru i izlet mladosti osjećati? Ja se tome nadam kano rob slobodi svojoj; drugčie mi se čini sve će u meni slabo i nesavršeno ostati. Pišemi tvoj brat, da na se primim odhranjene Rubidinih sinovah 1 ; što ću i učiniti, ako i najmanje se odtud nadati budem mogao, da ću se tim sredstvom moći dokučiti kakvog sveučilišta; i s'toga jedva želim da ga vidim, za porazgovoritise šnjime o tome obširnie. — Ai tebe izgledam, za da me još bolje u želji đačkog života uzpališ dok se ta želja još izpuniti može ... ! jer godine, brate, bježe i život čovječji ide s' juga k' sjeveru (od vatre mladosti k' sjeveru starosti), a ja se bojim da me sjeverina za rana ne

Next

/
Thumbnails
Contents