ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 116

Kratki sastavak Brlićev za odgovor: Odg. 6/6. Da neće biskupa premjestiti. Nek revan u službi bude: a literaturu nezapusti. Pismo predadoh Rogiću

7 neka kaže, da njegov članak iz.Borovika . . . Wien, Zgb. i ost. P. 1 Mihovil Pavlinović (1831—1887), kolega Botićev iz gimnazije, mlađi za jedan razred od Botića. 2 Miho Glavinić (1833—1895), rodom iz Makarske; kasnije arheolog i školski nadzornik; tada student u Beču. 3 Ljudevit Luetic, nepoznat mi. 4 Ivan Frano Jukić. 5 Vuk Stefanović Karadzic. 6 Kad je Botić odlazio iz Dalmacije u Srbiju^ preporučio ga je Vuk nekojim ličnostima u Beogradu (V. L. Botić, Pjesme. Zagreb, 1885. Pavlinovićev predgovor, str. V). 7 Rogić Petar, svećenik, župnik u raznim mjestima đakovačke biskupije, Strossmayerov školski drug. 11. [Đakovo, 5. IX. 1856]. Štovani gospodine i prijatelju! Ima poodavna odkad sam skanio da nješto izradim iz srpske povjestnice, naime iz vremena drugog selenja Srbaljah u austrijske pokrajine pod patriarhom Arsenijem Jovanovićem, a uvijek s' poslom zapinjem zbog nedostatakah povjesničkijeh datah. U Medakovićevoj povjestnici iz brze ruke navedeni su glavni slučajevi tog nesretnog drugog selenja, ele je stvar više spomenuta nego opisana, kako bi trebalo da je potanko, da bi čovjek iz nje mogao sve saznati i upoznati se sa značajevima osobah, koje su tom prigodom glavnu rolu kod srpskog naroda igrali. Na p. nijedno pismo ćesarovo, ni ćesarskijeh generalah, ni patriarhovo, kojiem su ovoga na selenje nagovarali, i ovaj na to pristao, navedeno nije. Ko je bio onaj kapetan Stanišić koji je nesretno pismo Patriarhu doneo, i po kojemu je ovaj odgovor poslao, i kog su Turci uhvatili? Sto su Turci šnjime počinili? Jeli taj Stanišić, onaj Mlatišuma u crnogorski jem tradicijama? Zašto da se pašina žena, i to kako kroz ćehaju njegovog, zauzela za Patriarha, kad su ga Turci bacili u zatvor? Despot Gjuragj Branković nije moguće da nije bio stekao iz naroda, a osobito između sveštenikah, privrženikah svojemu imenu, koji nijesu mogli da ne mrze na austrijsku vladu s'toga što ga je ova prevarila i zatvorom smakla; te nije moguće da nijesu bili protivni selenju u austrijske krajeve. Poetično kraljevanje Karpos-a i njegov životopis nigdje nemogu da obširno prostijem, a mora da je vehoma zanimivo, i da je u ono doba znatno zasjecalo. Značaje ćesarskijeh vojvodah koji su učinili da naš narod tom prigodom strada, teško je razabrati iz knjigah za koje ja znadem. Imade znamenitijeh datah glede tog vremena u Vašoj knjizi: Die freiwillige Theilnahme itd. ele, što se tiče g. 735, 736, 737. u koliko bi mi trebalo odgovora na gorestavljena pitanja, baš je njekako promašno. O patriarhovu stradanju n.p. neima ni riječi. — Kad bi Vas molio, da bi mi na ova moja pitanja štogod odgovorili, znam kakvog bi Vam teškog posla, a kod ostalijeh Vašijeh poslovah, zadao; zato se usugjujem samo moliti Vas, da bi me bar uputili na izvore, do kojih bi ja mogao doći; a u ostalom Vama bi možda moglo biti štogod o tom predmetu pisati i sastaviti za Sednicu ili za Neven. Tijem Vaš trud 116