ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 103

6. [Đakovo, travnja 1858.]. Zahvaljuje mu što mu javlja, kako Broš »razkriljenim rukama

... leti nesreći u naručaj«. Hvala i profesorima i ravnatelju što se tako očinski brinu za povjerenu im mladež. Moli ga da ponovo vrati Broša na stan kod Sech tla. Broš je od njega otišao zbog toga, što je na drugom mjestu bilo jeftinije za 2 for. »Istina da se sa 2 mjesečna forinta nemože izplatiti bezcjenu ćudorednost i buduću sreću njegovu, ali nažalost ni krajcara njegovog očinstva nije još uloženo kroz Sud na kamate, a meni vehoma teško biva sastavljati bar za sada, svakog mjeseca toliko novacah za njega

... a za sve dosta Vam spomenuti da sam ja novi gazda.« Pisao je Brošu pismo, »što bi suze cjedilo iz očiju ćudorednoga mladića« ... Opet će mu pisati. Bartulić neka nastoji da Sechtla nešto spusti cijenu, jer je sve pojeftinilo. Kad je posljednji put Broš pisao, preporučio mu je da Bartuliću javi, kako mu je žena oboljela do smrti. Moli ga da se propita, da li ima kakvu instrukciju, jer »to bi za njega bio jedini novac, kojim bi se sada kvariti mogao.« Pita, da li mu je Broš platio ona 2 for. 30 krajcara što mu je posudio za popravak sata. Moli ga, da mu priloženo pismo preda, pošto ga pročita. 7. Đakovo 5. 5. 1858. Nek se ne čudi, što mu odavna nije pisao. Čekao ga je o Uskrsu, ali on je otišao u Vukovar, gdje mu je milije bilo. Poziva ga k sebi o praznicima. »Pišete mi dosta žalosnoga o našoj nesretnoj raji izselivšoj iz svoje otačbine. Neznam jeste li ova dva dana sastajali se s'And. Brlićem u Osijeku? Nebili Bog dao da sretno bude, što mi je kazivao da će se preko preduzimati! Ali drukčije nije, kad dogori do nokatah. Znate da su se rajini poslanici vratili iz Beča kućama? Taj njiov povratak morao bi značiti, da meću glave u torbu, i da su nakanili skrajnje kušati, kad već ni žalbe ni molbe ne pomažu. A dok jih je raja, gola, gladna raja, o svom trošku, kako je mogla, izdržavala na tom putu, možete znati, da imadu njeno povjerenje, i da su pripravni učiniti i kušati, ma jih na kaku skrajnost potegli, a ti su poslanici, čini se, baš naumili i smislili, da se napokon pokuša, što se kod našeg mirnog naroda uvijek na posij edku kuša. Da smo na bliže, i o toj stvari bi Vam što pobliže mogao kazati, po onome što je meni kazano; a ovako neka ostane do prve prigode, ili dok stvar i sama počme o sebi po svijetu govoriti.« Zahvaljuje mu što je Brošu pribavio zaradu. Kaže, da mu taj dečko zadaje dosta brige. Sad će vidjeti, kako će položiti ispit zrelosti. Moli ga, da Brošu ne daje novaca. Ako Broš ne vrati ona 2 for., Botić će ih vratiti. On i žena su zdravo. Šunić ima sina a on kumče. 103