ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 104

II. PISMO MATI BENKOVIĆU [Đakovo, 5. XII. 1855.} Dragi moj Matane!

1 Jučer sam primio od Zuliana

2 odugo jedno pismo, u kojem mi između ostalijeh stvari i to javlja, da si prefectom u sjeminištu Spljetskom. Ne treba da Ti kažem koliko mi je povoljna ta vijest bila, jer Ti znaš, koliko uh van ja ja postavljam u mladež našu, a ti si tijem sada u prilici svestrano je k' dobru i plemenitom rukovoditi i nadanjivati. Nemoj zaboraviti, Mato, naše nade * naše mlagjane razgovore i valjda nije prokletstvo takovo, da se med toliko mladićah nemože nijedan naći koji nebi primio tvoj domorodni savjet i dao se ponukati na ljubav prema našoj narodnosti i našemu materinskom jeziku. Spomeni se, Mato, da je to najuže do sada vezalo naše prijateljstvo, pa bar za uspomenu istoga, ako te nebi za buduće zanimalo, gledaj da štogod u tom smislu uradiš. Polje Ti je sada prostrano, a ako usiješ nije moguće da ne iznikne. Onomad sam pisao Miji

3 i pozdravljao sam vas sve, pa ni do danas nikakvog odgovora nemogu da dobijem. Nevjerujem da je zaboravio na me. Piši mu i pozdraviga od moje strane, i reci, da željkujem njegov odgovor. Gdje je Vezić

4 sada i kako mu je ? I njemu reci neka mi se javi, da barem znadem, gdje je i je li živ i zdrav. — Čujem da Spi jet jako napreduje u materialnom napredku, ali imali što boljega od materialnosti ? Ima li u duhu našijeh mladića iskra kakva, iz koje bi moglo s'vremenom štogod dobrotvorne vatre biti ? NapredujeF šta naša narodna strana, ili i dan danas taljanština traci svoj posao preziranja i nadmašenja ? Sto mi o tome, vi moji stari prijatelji češće nepišete, da me dobri j em tješite, a zli j em da me na djelo ponukate ? Ušutili ste svi, kano da vam je sišlo s' pameti što bi se moralo svud u svako doba zauzimati. Što sada izgleda kano da je mirno vrijeme, ne dajte se uljuljati u prevarljivom snu, pa da vas dogagjaji iznenada iznebuše, jer površina mora na mjestima izgleda tiha, ali pod tom tihom površinom strašni glogolj vrije. Budite u svako doba pripravni znamenitijem dogagjajima

5

. Nadu koju svake godine gojim, da ću vas na skoro vidjeti, ma bilo za kratko vrijeme, sada opet mora da odgadjam do proljeća. Oh koliko bi stvarih imali da zajedno porazgovorimo i pretresemo. Cisto mi se duša smuti, kad promislim razliku u ljudima i u mjestima koju bi našao tamo, a gorim s' druge strane od vruće želje, da vam priobćim svoje izkustvo crpljeno iz ovijeh posljednijeh 4. godinah mojega života. Ja sve mislim, da dogjem k' vama, da bi 104