ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 102

putovanje; koje, kad bi ma kako neugodno bilo, ne traje duže od njekoliko sati. Za Broša ništa ne pišem, jer, što bi mi s'jedne strane dobro došao, da ga za Božić obrijem, to bi me možda i ljutio onakvog velikog dana.

7 Zato mu ni riječi neću. Ako prilikom kakvom uzmogne doći i uzhtije, dobro, a ako ne, i tako dobro. Ovo dana mi pisa Naco

8 iz Beča, da je opet jedan rigorözum sretno prehitio, i da mu sada ostaje još jedan, i to malo znatan, pa će tražiti promociu. To je sve što Vam za sada pišem, a ustmeno, ako dojdete u Djakovo, ostalo. S'Bogom, brate. Vaš brat Djakovo 18/12 857. - Luka Botić 1 Stanodavac Brošov u Osijeku. 2 Janko Jurković (1827—1889), književnik, profesor gimnazije u Osijeku. 3 Karaš Vjekoslav (1821—1858) hrvatski slikar. God. 1852. poslat u Bosnu da slika, te je u Sarajevu napravio veliku sliku Omer-paše. 4 Cerauer, jamačno Mato Cerhauer, svećenik, zaposlen prije toga u Ministarstvu nastave u Beču, a kad se je u Đakovu osnovala preparandija, postavljen je prvim njenim učiteljem (1857). s Rašić (vjerojatno David-Milan, 1825—1875), profesor i književnik, poznat najviše kao prevodilac »Čiča Tomine Kolibe« (1853/4), i dr. 6 Andrić (možda Aleksandar), književnik (umro u Beču 1869), napisao i Geschichte des Fürst. Montenegro (Wien, 1853). 7 Ignjat Broš je neko vrijeme bio popustio u učenju, pa na to misli Botić. 8 Ignjat Brlić (1834—1892), u ovom času stud, prava u Beču, brat je Andrija Torkvata Brlića, a sin Ignjata Alojzija Brlića (1795—1855), pisca »Grammatik der illyrischen Sprache . . .« (Budim 1833, Zagreb 1842, 1850). 4. Đakovo, na tri kralja 1858. Potvrđuje primitak 64 for. srebra, »što ste mi za dukate poslali, pa ma da Vi žalite što se nijesu mogli skuplje promijeniti, ja nemogu negp. Vam za ljubav i gotovost zahvalan biti; a vjerujem, što slučaj sobom donosi da se takove stvari ne mogu koji put polag nada i želje obaviti, niti se Vi ni ja imamo čuditi, a žaliti još manje; dok je glava biće kapa, kaže se.« Misli da će Ignjat Broš »biti malo pametniji« poslije neke pogreške. Dobro je, što je o tome obavijestio upravitelja gimnazije. Slaže se svim mjerama koje misle poduzeti. 5. [Đakovo, 6. III. 1858.]. Zadovoljan je time, da kamogod smjesti ženina mu brata Broša. Žali što mu prije o tome nije pisao. Ovih poklada nije vidio Broša ni Janka Jurkovića. Vidio je školsku svjedodžbu Brošovu, ali nije zadovoljan zbog 22 izostanka. »Onomad je bio A. Brlić kod mene i koješta mi je od Zagreba pričao.« Poziva Bartulića k sebi u Đakovo o Uskrsu, razgovarat će, kušat će ono vino što su Đakovke brale pod njegovim nadzorom. Ima sada svoje vlastite konje i kola, pa će malo protrkati po okolici. Brošu je onomande poslao 12 for. za čakšire i školarinu i 14 for. za hranu u veljači, a 2 for. vraća što je posudio Brošu. 102