ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 100

I. PISMA IGNJATÜ BARTULICU

1 1. [Đakovo, 20. VI. 1854.] Dragi gospodine! Vaš pozdrav jako me je razveselijo ne toliko s'pohvale kojom hoćete da me obaspete, koliko što mi biva to sigurniji dokaz, da ni jeste zaboravili onog prostog dimijaša, s' kojim ste se dostojali u Zagrebu više putah sastajati. Za me, Gospodine, iskreni pozdrav prijatelja mnogo više vrijedi od preporuka jednog velikaša: jer sve preporuke svijuh velikašah na svijetu ne bi vrijedne bile nadahnuti me čustvima za koja sam i vašu i drugijeh ljudi pohvalu primio. — Kesa zveči a srce pjeva. — Hvala Vam dakle na prijateljsku ljubav koju u Vašem listu izrazujete i kojoj pripravno moje srce otvarate. U kojoj ljubavi grli Vas Vaš Djakovo 20. Lipnja 1854. Luka Botić 1 Ignjat Bartulić (rođ. u Jasenovcu 1. siječnja 1830 — umro o. 1895). Gimnaziju je učio u Vinkovcima, a s ispitom zrelosti svršio je u Zagrebu. Poslije toga se osposobio za nastavnika matematike, fizike i hrvatskoga jezika na Akademiji. Bio je postavljen za suplenta gimnazije u Osijeku 16. veljače 1857. Govorio je i pisao hrvatski i njemački. Dne 4. studenoga 1858. premješten je na gimnaziju u Senj. (Historijski arhiv, Osijek). Ispravni su profesori bili uvijek cilj nenarodnih vlasti. Levin Rauch ih je optuživao zbog panslavizma, jer su tobože »kvarili« mladež. Bilo je mnogo odličnih profesora koji su svojim osjećajima i radom izvan škole pokazivali da su pristaše političke stranke koja je tražila samostalan od Ugarske i autonoman položaj Hrvatske i Slavonije i ujedinjenje Dalmacije. Zbog toga je dvorska kancelarija u Beču mnogim profesorima dijelila ukore, pa čak i s opomenom isključenja iz službe. Iz Senja je Bartulić premješten u Požegu, gdje je bio i ravnatelj. Ovdje je bio kažnjen od dvorske kancelarije u Beču i strogo opomenut zbog »primietjene pretjerane narodne zanešenosti i odatle proizvirućega neobzirnoga postupanja Vašega u privatnom i javnom životu« te mu daju »strogu opomenu na vršenje prinadležeće Vam dužnosti koja glavno u tom postoji da odvratjajuć školsku mladež od političkih agitacijah bud koje vrsti, istu potičete na što veći duševni napredak, te da ju odgoite u duhu mira, snosnosti i pokornosti prema poglavarstvu i njegovim odredbama.« Zbog toga su mu ozbiljno zaprijetili da će »biti bezuvjetno odpušten čim bi se usudili sudjelovati u političkih agitacijah te ili sami opirati se vladinim namjerama ili druge na odpor bud riečju, bud pismom ili činom poticati«. (U Zagrebu, 30. rujna 1867, Zlatarović). Odavle je Bartulić premješten u Karlovac, te je 1882/83 spojena tamošnja gimnazija s realkom u Rakovcu u jedan zavod, u realnu gimnaziju. To je proveo Ignjat Bartulić, te je umirovljen 28. veljače 1884. Bartulić je radio i književno te je surađivao u škol. izvještajima pa u »Nevenu«. »Sedmici«, »Književniku«, »Vijencu« i »Obzoru«, pišući članke iz svoje struke i jezika. Osim toga je skupljao narodne pjesme, većinom iz svoga rodnoga mjesta te ih objelodanjivao u listovima i časopisima. (Karlovački glasnik, 1935, br. 3). 100