ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 474

nici, bilo u sklopu istog organa ili kao posebno odjeljenje Arhiva Jugoslavije, bilo bi moguće da se ta građa pravilnije arhivistički tretira i obrađuje, te da se za tu građu ostvari mnogo optimalniji pravni i praktički režim korištenja, daleko korisniji za nauku, a i za druge kulturne potrebe (izložbe i si.), nego li što je to npr. slučaj prema prikazanom Pravilniku. Drugo

1 je principijelno pitanje u tome, što kod nas još uvijek nije točno precizirana sadržajna fizionomija svih saveznih arhiva odnosno zbirki arhivske građe koja se čuva kod saveznih organa, organizacija i ustanova. Pitanje treba razmotriti i riješiti s dva osnovna aspekta, tj. s gledišta građe koja se već nalazi u tim arhivima i zbirkama, uz ocjenu da li ona zaista tamo spada, a zatim, s gledišta građe koja bi ubuduće trebala da »ulazi u sastav« spomenutih arhiva i zbirki. Ta pitanja treba što preciznije zakonski regulirati, ne ostavljajući mjesta improviziranim ili proizvoljnim rješenjima. Naročitu pažnju treba pri tome obratiti građi koja je dosada, ili će ubuduće »ulaziti u sastav« saveznih arhiva i zbirki — »darovanjem, otkupom ili na drugi način«. Precizno razgraničenje djelatnosti, odgovarajućim propisima i postupkom pri preuzimanju građe u arhivske ustanove, neophodno je i za pravilno provođenje određenog režima korištenja građe. Podsjetimo se npr. da se sticajem okolnosti neki dijelovi diplomatske i konzularne građe, nastale kroz posljednjih stotinu godina, nalazi i u nekim javnim arhivima i u zbirkama nekih naučnih, kulturnih i sličnih ustanova. Nelogično bi bilo da se i na tu građu ne odnosi isti režim korištenja kakav je propisan za glavninu istorodne građe pohranjene kod saveznih organa i ustanova. Postoji tako i niz drugih pitanja koja treba riješiti. Uz kritičko preispitivanje sadržajne fizionomije saveznih arhiva i zbirki svakako su od primarne važnosti i rokovi, odnosno povijesni periodi iz kojih bi određena građa pripadala navedenim arhivima i zbirkama. Ukratko: utvrditi koja arhivska građa i iz kojeg povijesnog perioda pripada njima. Praktički je osobito važno da se osigura čuvanje nacionalnih spomeničkih cjelina, koje se moraju čuvati u pojedinim nacionalnim arhivima, odnosno na području pojedinih republika. Integritet spomenutih cjelina mora biti osiguran i praktički proveden. S time je povezano i pitanje upravljanja saveznim arhivima i zbirkama, u čemu sada republičke arhivske službe nemaju nikakva udjela, a što je apsolutno nespojivo s fundamentalnim principima socijalističkog samoupravnog i federativnog uređenja naše zemlje. Predstojeća revizija cjelokupnog zakonodavstva u SFRJ, dakle i arhivskog zakonodavstva, pruža priliku da se navedena, kao i druga bitna pitanja unapređenja arhivstva u našoj zemlji uspješno riješe. B. Stulli Inmemoriam Dr STELLA UBEL U nedjelju 13. X 1968. rano ujutro nenadano i tiho nestala je iz naše sredine dr Stella Ubel, direktor Grafičkog kabineta Instituta za likovne umjetnosti u Jugoslavenskoj akademiji, u mirovini, naš priznati stručnjak za grafiku. Rođena je 26. IV 1892. u Zagrebu, gdje je završila gimnaziju i studirala na Filozofskom fakultetu povijesnu grupu, te položila i doktorat iz povijesti i povijesti umjetnosti. Radila je 28 godina u prosvjetnoj struci, najprije kao učiteljica, a onda kao profesor na raznim školama u Zagrebu. Bila je izvrstan poznavalac povijesti i dobar pedagog, te je odgojila čitave generacije učenika koji je svi i danas spominju s najvećim poštovanjem i ljubavlju. Godine 1948. pozvana je na rad u Jugoslavensku akademiju kao naučni suradnik, te 1. VII postaje najprije rukovodilac Valvazorove zbirke, a 17. X 1952. upravitelj Grafičkog kabineta Instituta za likovne umjetnosti u Jugosla474