ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 475
venskoj akademiji i ujedno v. d. upravitelja Stare galerije. Na tom mjestu ostaje do svoga odlaska u mirovinu, 1. IX 1957. god. Još za vrijeme rada kao nastavnik na srednjim školama stručno i praktično bavila se studijem kulturne povijesti i povijesti umjetnosti. Svoje znanje povijesti umjetnosti, a naročito grafike usavršava studirajući u muzejima i galerijama slika u Zagrebu, Beču, Münchenu, Veneciji, Firenci i Parizu. Radeći na Valvazorovoj zbirci prostudirala je, obradila i načinila stručne kataloge grafičkih listova maj sto ra-umj etnika čiji su listovi sačuvani u Valvazorovoj zbirci. U Grafičkom kabinetu priredila je i dvije izložbe, i to grafičke radove Callota i Durera i priredila za te izložbe kataloge koji su štampani. Objavila je i nekoliko stručnih članaka u Bulletinu Instituta za likovne umjetnosti u Jugoslavenskoj akademiji. U svome radu bila je vrlo marljiva, savjesna i uzorno disciplinirana. I nakon svog odlaska u mirovinu dr Stella Übel nije prestala s radom, te je tako radi naučnog istraživanja došla i u Arhiv Hrvatske. Zamoljena od ove ustanove da kao grafički stručnjak pomogne u sređivanju Grafičke zbirke ovoga Arhiva, ona se najpripravnije odazvala. Tako je revidirala već postojeću zbirku i obradila oko 4.000 još neobrađenih grafičkih listova. U Arhivu Hrvatske priredila je i dvije izložbe iz Grafičke zbirke i to jednu 1963., a drugu »Portreti historijskih ličnosti« neposredno pred svoju smrt, priredivši i Katalog za ovu izložbu. Dr Stella Ubel bila je čovjek vrlo široke kulture i velikog znanja, koje je rado prenosila na svoje mlađe kolege. Njezin je nastavni rad prekinut još 1948. god., ali ona je ostala i izvan škole pedagog s mnogo takta i nenametljivosti. Bilo je očito da pedagoški rad nije za nju bio samo profesija ili rutina nego osnovni životni stav, zapravo njezina druga narav. Teško bi bilo reći je li kod nje bila veća strast kojom je cijeli život skupljala svoje golemo znanje ili radost s kojom je to znanje darivala drugima. Upravo ta strast proučavanja i radost poučavanja otkrivaju nam najljepše crte njezine ličnosti. Bila je vrlo plemenita duha, a uz to neobično skromna. Njezina nenadana smrt ostavlja za sobom veliku prazninu, a njezin plemeniti lik neće nikad zaboraviti oni koji su je poznavali.