ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 439

Jedan dio građe arhiva Hunyadi-Brandenburg nalazi se još u Bambergu i u Merseburgu. To je materijal koji se čuvao u Plassenburgu. Kasnije je prenesen u Berlin, zatim jedan dio u Bamberg, a drugi u Merseburg gdje se nalazi odjel Njemačkog centralnog arhiva Potsdam. I ovaj je dio građe snimljen. Arhivski fond koji je nastao u 16. stoljeću i preko 200 godina čuvan kao jedna cjelina, kroz daljih 110 godina bio je iz raznih motiva tako rascjepkan da se danas njegovi dijelovi nalaze u 6 arhiva: Nürnberg, Bamberg, Merseburg, Budimpešta, Zagreb i Beč. Moderna tehnika filmskog snimanja arhivske građe omogućuje da se danas ipak sva građa ovog fonda može istraživati u mađarskom Državnom arhivu. Ivan Borsa je ovom precizno izrađenom studijom učinio uslugu arhivistima i historičarima koji se bave problematikom 15. i 16. stoljeća davši pregled povijesti ovog obiteljskog arhiva od njegova nastajanja do razbijanja njegove cjeline. Ujedno je pokazao kako su mađarski arhivisti uz pomoć moderne tehnike mikrofUmiranja uspjeli konačno uspostaviti njegovu cjelinu te se sva građa ovog obiteljskog arhiva može koristiti na jednom mjestu uz veliku uštedu vremena i troškova koji bi nastali kad bi se građa u svrhu istraživanja morala tražiti na toliko različitih mjesta. Metod Hrg KREŠIMIR FILIC, VARAŽDINSKI MESARSKI CEH. Zapisnici 1589—1708. Varaždin 1968. Izdanje Kulturno-prosvjetnog vijeća općine Varaždin Varaždinski historičar prof. Krešimir Filić objavio je krajem 1968. godine u posebnom izdanju Kulturno-prosvjetnog vijeća Varaždin Zapisnike mesarskog ceha od 1589. do 1708. godine pod naslovom »Varaždinski mesarski ceh«. Ovo je izdanje objavljeno kao Knjiga I cehovskih spisa Povijesnih spomenika grada Varaždina. Prije svega treba naglasiti da je ova arhivska građa gotovo u cjelini pisana na suvremenoj kajkavštini, pa će razumljivo pobuditi odgovarajući interes i kod historičara hrvatskog jezika. Djelo ima 431 stranu, knjiga je formata 23X17. Urednik je sam autor, omot i vinjete su umjetnički rad akad. slikara prof. Vere Kuntner, a fotografske priloge je dao Viktor Pia vec, oboje iz Varaždina. Dovoljan je jedan pogled na »sadržaj« ovoga djela pa da nam ovo izdanje bude predstavljeno kao veoma ozbiljna stručno-naučna edicija koja osim toga raspolaže i s naučnim aparatom: naučna arhivska građa je transkribirana na 289 strana, a 112 ih imaju ostali naučni prilozi: Indeks imena i' stvari samih Zapisnika dat je na 20 strana, Kazalo imena i stvari rasprave o mesarskom cehu ima 4 strane, Rječnik nepoznatih kajkavskih riječi dobio je 6 strana; »Neke osebine pisane hrvatske kajkavštine mesarskih zapisnika« prilog su historičara Filića, koji je tu za jedan čas na 2 strane teksta postao i lingvist. Osim toga, radi bolje orijentacije autor je na 7 strana u svome djelu donio jedan popis cehmeštara varaždinskog mesarskog ceha pod naslovom »Redoslijed cehmeštara varaždinskih mesara«, obuhvativši vremenski period 1589—1882. godine. < Baveći se transkripcijom i studijem ove naučne arhivske građe o mesarskom varaždinskom cehu, autoru su očito u tom mukotrpnom poslu s puno akribije postale dostupne mnoge pojedinosti iz života i rada varaždinskih zanatlija mesara organiziranih u cehu. To mu je izvanredno poslužilo, pa nam je na početku ove naučne arhivske građe, kao neki uvod, na 90 stranica teksta donio prikaz o tom njihovu životu, uklopivši tu i nekoliko misli o historiji grada Varaždina, napose s kulturnohistorijske strane. Već sami naslovi poglavlja ovoga prikaza dovoljni su da nas upoznaju s tim »uvodom«: Razvitak varaždinskog naselja, Postanak i razvitak varaždinskog mesarskog ceha, Uprava ceha, Naučnici i djetići, Cehovski majstori, Majstorska radnja (Remek), Vršenje me-