ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 438

starstva vanjskih poslova Austro-Ugarske i Bavarske. Bavarska vlada je tražila još drugog materijala, jer da je ovaj ponuđeni premalo za zamjenu. Fraknöi je dodao k ponuđenom materijalu još 186 isprava iz god. 1244—1765, ali i to je bilo premalo te su pregovori obustavljeni. God. 1887. počeo je Lajoš Thallöczy, ravnatelj bečkog komorskog arhiva, zajedno s Alf redom Ritterom von Arneth, direktorom Haus-, Hof- und Staatsarhiva ponovno raditi na zamjeni. Iz građe'dvorskog arhiva sastavili su listu od 136 isprava, 201 spisa i 3 tiskana komada, a iz komorskog arhiva 154 spisa koji su se odnosili na Bavarsku. Dakako da se Pauler složio s tom akcijom. Slijedeće godine 1888. pošao je Thallöczy u München i ondje se s odgovornim arhivistima i ministarstvima dogovorio da se izvrši zamjena ako Beč dopusti da se materijal bečkih arhiva doda materijalu iz Budima. Međutim, u Münchenu su tražili još neke dopune iz mađarskog Nacionalnog muzeja i iz bečkih arhiva. Pregovori su se otegli sve do god. 1895. kad je konačno 18. X 1895. dovršena zamjena. Sanduk od 582 kom. arhivalija pod 539 brojeva predan je 6. XII Ministarstvu vanjskih poslova u Münchenu, a ono ga je diplomatskim putem otpremilo i 19. II 1896. isprave su stigle u mađarski državni arhiv. Iz ovog je materijala 16 spisa iz vremena poslije mohačke bitke uvršteno u komorskom arhivu među NRA u fasc. 1530 br. 34—49, a ostale isprave u diplomatičku zbirku pod br. 37.559—37.565 i 37.580—38.096. Omotnice koje je bio ispisao arhivar Stieber stavljene su u NRA fasc. 1530. 4. U trećem dijelu rasprave I. Borsa opisuje pokušaj da i spisi ansbachskog arhiva koji su još bili u Münchenu dođu u Budim. Za njih je bilo dogovoreno da će se o njima voditi posebni pregovori. Ove upravne i gospodarske spise je arhivar Stieber u Ansbachu odijelio i sredio ih prema nekom principu pertinencije, a odnosili su se na Ugarsku, Hrvatsku (Slavoniju), Sedmogradsku i Šleziju. Ove spise je Stieber u Ansbachu podijelio na 8 serija (Tituli): I. Genealogica II. Spisi koji se odnose na povijest Ugarske, odnosno na djelatnost Jurja Brandenburškoga u Ugarskoj III. Brandenburški posjedi u Ugarskoj IV. Cameralia (Komorski spisi) V. Namještanje službenika na brandenburškim posjedima u Ugarskoj VI. Kraljevska prava (Regalia) i povlastice VII. Generalia VIII. Prodaja brandenburških posjeda u Ugarskoj. Ove serije razdijelio je na brojeve (numeri) koji su sadržavali veći ili manji broj spisa. Nakon 100 godina ovi su spisi u Münchenu obrađivani i uvršteni u fond »Brandenburger Literalien« u fasc. CCII

—CCIX s brojevima 1027—1245, a pojedini spisi unutar jedinica signirani su brojevima od 1 dalje. Početkom god. 1910. bavarska vlada je od austrijske zatražila neke spise o azilu za gubavce u Rothacheru. Iza toga su nastali pregovori o zamjeni arhivalija između dviju država. Nakon višegodišnjih dogovora bio je god. 1914. sastavljen protokol prema kojemu je bavarski Državni arhiv trebao predati Austriji 193 broja spisa, a Bečki arhiv bi odstupio 22 isprave o Berchtesgadenu, 5 o Regensburgu, jedan augsburški popis slika iz god. 1643. i jedan rukopis iz Niederaltaicha. Međutim, do zamjene nije došlo, jer je izbio prvi svjetski rat i tako je ovaj dio obiteljskog arhiva Hunyadi-Brandenburg ostao u Münchenu do god. 1938. kad je preseljen u Nürnberg. Između dva rata istraživali su arhivsku građu ovoga fonda i mađarski arhivisti Béla Ivânyi i Endre Veress. Za vrijeme pak Drugog svjetskog rata snimio je Lâszlô Makkai znatan dio ovog materijala i njegove fotokopije nalaze se od 1952. god. u mađarskom Državnom arhivu. U vremenu od 1961. do 1964. mikrofilmirana je i sva preostala građa arhiva u Nürnbergu koja se odnosi na Ugarsku i tako se sada svi mikrofilmovi ove građe nalaze u Budimpešti. 438