ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 437

27 svežanja, a 3 male grupe po jedan svežanj. Unutar grupe isprave su sređene kronološki, numerirane po predmetima. Budući da je pod isti broj došlo po nekoliko isprava, predanih 1166 isprava dobilo je 985 brojeva. Ovih 30 svežanja uvršteno je u komorskom arhivu u zbirku Neoregestrata Acta u fascikle br. 1501—1530. U Beč je poslano 11 isprava koje se odnose na Osor, Cres, Pag i »Uzor« (možda Usora)

1 Elenhe komorskog arhiva pregledao je i Josip II. Budući da nije bilo više nikakvih drukčijih odredaba, isprave ansbachskog arhiva predane g, 1785. ostale su u komorskom arhivu u Budimu, izuzevši onih 11 koje su predane u Beč. Međutim, ni u Budimu nisu isprave ostale kao jedna cjelina. Autor opisuje njihovu dalju sudbinu razdvajanja i selenja. 8. VIII 1850. preuzeli su Ivan Kukuljević i Juraj Kontić od ravnatelja komorskog arhiva Ferencza Besze de Megyer i prenijeli među ostalim arhivalijama oko 240 isprava iz ansbachskog arhiva koje su se odnosile ponajviše na hrvatska (slavonska) Korvinova imanja. God. 1874. je Gyula Pauler reorganizirao mađarski državni arhiv i kroz nekoliko godina stvorio diplomatičku zbirku od oko 25.000 isprava srednjeg vijeka pod registraturnom oznakom M.O.D.L. (Magyar Orszâgos Diplomatikai Levéltâr). U tu je zbirku uvrstio sve isprave predmohačke epohe iz raznih fondova i sredio ih kronološkim redom. Budući da su isprave iz Ansbacha sve iz tog perioda, došle su u tu zbirku i izmiješane s ispravama iz drugih fondova te je time posve razbijena njihova provenijencijska cjelina. Kad je ban Khuen-Hédervâri većinu isprava donesenih god. 1850 u Zagreb opet dao prenijeti u Budim, među njima su prenesene gotovo sve isprave iz prijašnjeg ansbachskog arhiva. U Zagrebu ih je ostalo 36 komada. U Budimu su bile ponovno uvrštene zajedno s drugima, bez obzira na provenijenciju, u diplomatičku zbirku, jer su potjecale iz doba prije 1526, i dobile signature br. 33.000—34.000. Međutim, na temelju mirovnog ugovora iz god. 1947. u Parizu, prema kojemu se sav arhivski materijal koji je iza god. 1848. došao u Mađarsku ima vratiti u Jugoslaviju, opet su sve ove isprave — uz druge — 30. VI 1960. vraćene u Zagreb i danas se nalaze u Arhivu Hrvatske. No ni isprave ansbachskog arhiva koje nisu predane Josipu II nisu ostale u Ansbachu. God. 1821. došle su u Bavarski državni arhiv u Münchenu, gdje su regestirane ugarske isprave činile poseban fond, dok su spisi uvršteni u fond »Brandenburger Literalien«. Ovdje je ovaj dio bio na miru nešto preko 50 godina. Tada je došao na red za zamjenu i seobu i ovaj materijal. I. Borsa veoma opširno i zalazeći u pojedinosti opisuje ovu akciju. Mi ćemo je izložiti u bitnim crtama. 3. Gyula Pauler je otkrio da se u Münchenu nalazi građa za mađarsku povijest. Kustos knjižnice Mađarskog nacionalnog muzeja Vilim Fraknöi je iza toga taj materijal proučio i pronašao u Münchenu još 548

2 regestiranih isprava i nekoliko tisuća neregestiranih spisa, pisama i računa. On je predložio ministarstvu bogoštovlja i nastave da se ovaj münchenski materijal zamijeni sa 237 arhivskih jedinica iz rukopisne zbirke mađarskog Nacionalnog muzeja. Ove kodekse iz 13—18. stoljeća kupio je u Augsburgu i Münchenu Nikola Janković i poklonio ih muzeju. God. 1877. počeli su dugotrajni pregovori između Mini1 Dr F. Hauptman u svojoj raspravi: »Jugoslavensko-mađarski arhivski pregovori i njihovi rezultati« (Posebni otisak iz Glasnika arhiva i Društva arhivista Bosne i Hercegovine) daje nepotpunu informaciju o »arhivu Jurja Brandenburškoga« kad veli: »Arhiv je svršio u tuđini i tek je 1785. vraćen u Ugarsku, te spremljen potom u arhivu Ugarske komore . . .« (str. 119). Iz izlaganja I. Börse, kako smo ga ovdje prikazali, vidi se da je 1785. vraće« samo jedan dio, dok je drugi dio vraćen 1896, a još dobar dio arhiva (najviše ekonomski spisi) ostao je u Nürnbergu, Bambergu i Merseburgu. (v. ovaj prikaz dalje). — Hauptman primjećuje: »Pravilno bi bilo govoriti ne o arhivu Jurja Brandenburškoga, nego Ivaniša Korvina« (str. 119—120). I. Borsa još šire obuhvaća arhivsku građu ovog arhiva te — kako smo vidjeli — već u naslovu govori o arhivu obitelji Hunyadi-Brandenburg, a to je sigurno najispravniji naziv. 2 548 isprava navedeno je na str. 153 n. dj., a na str. 155 navedeno je 538! 437