ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 418

Levakovića, a koje je Paštrić uklopio u svoje izdanje glagoljskog misala od 1706; Paštrić, naime, 1706, nije učinio drugo nego preštampao Levakovićev misal dodavši mu nove mise. U Paštrićevoj se ostavštini nalaze također čitanja što dolaze u časoslovu. Tako dolaze čitanja blagdana sv. Herme i sv. Hilarija (Borg. lat. 480. ff. 104—107v), te čitanja I

—IV o Verdijani (Verdiana) Djevici (Borg. lat. 480, ff. 30—31). Sve su ovo Paštrićevi autografi. Mislim da u ovom kontekstu posve pristaje spomenuti da je Paštrić bio nekako angažiran oko kanonizacije nekih svetaca. U njegovoj se ostavštini nalaze četiri njegova izvorna pisma s različitim bilješkama u vezi s kanonizacijom nadbiskupa J. de Ribera (Borg. lat. 483, ff. 454—536, passim). Pisma se protežu od 1695 do 1698. Ima i jedno pismo što ga je P. F. Bernino, asesor Zbora sv. službe uputio 30. listopada 1696. Paštriću u vezi s kanonizacijom spomenutog Juana de Ribera, nadbiskupa Valence (Bog. lat. 483, ff. 533—534). Bit će vrijedno istražiti u kojemu je svojstvu Paštrić bio angažiran oko kanonizacije spomenutog nadbiskupa. Značajna je uopće pojava da Paštriću Vrhovni zbor sv. službe, kojemu je sam papa prefekt, povjerava razna pitanja. To znači da je Paštrić morao uživati ugled stručnjaka i razborita čovjeka. Možda neće biti neumjesno u ovom kontekstu navesti »Collatio Codicum Lat. Vat. 4735

2

, 4737 et 5627, 4739« koji sadrže Ceremoniale Romanae Curiae (Borg. lat. 480, ff. 109v—

127). Kako iz prije spomenutog rukopisnog misala, tako se iz upravo navedenih vatikanskih kodeksa vidi da je Paštrić u nekim svojim radovima pribjegavao rukopisnim izvorima. 18. Tragovi o Paštrićevu radu na glagoljskom časoslovu i misalu Godine 1688. izdao je Zbor za širenje vjere glagoljski brevijar u redakciji Ivana Paštrića, a 1706. tiskao je, također u Paštrićevoj redakciji, glagoljski misal. U vezi s tim Paštrićevim radom nalaze se neki tragovi u Vatikanskoj knjižnici u »Föndo Borgiano (latino).

« Tu sigurno spada zbirka što je u onomastičkoj kartoteci rukopisa Vatikanske knjižnice označena »Raccolta di documenti vari riguardanti la štampa del Messale e del Breviario illirico; Atti della S. Congregazione di Propaganda Fide, Decreti, Lettere; anni 1638—1646« (Borg, lat. 483, f. 22—27). Najznačajniji je međutim dokumenat: De Missalis, Beruiarij Illyrici Romani et similium diuinorum officiorum origine, charactere, continuatione, scriptione, impressione, usu et locis, ac modo intelligendi scripta, et impressa, officiaque noua uertendi. Opus in gratiam, decus, utilitatem tum Nationis Illyricae in Dalmatia tum praecipue Cleri Glagolitarum concinnatum à Joanne Pastritio Dalmata Spalatensi, Philosophiae ac Sacrae Theologiae Doctore, et in Collegio de Propaganda Fide Sacrae Theologiae Polemicae seu Dogmaticae Lectore. Inchoatum ab anno 1688 circa finem. Absulutum (Bog. lat. 493, f. 13—29). U ovom elaboratu, upravljenom biskupima i glagoljaškom kleru Dalmacije, govori Paštrić o svome radu na tiskanju glagoljskog brevijara i ispovijeda ,da tako reknemo, svoje stanovište prema glagoljici uopće, izvješćuje o mjestima gdje se glagolja, o dosadanjim izdanjima bogoslužnih glagoljskih knjiga.

5 Spomena je vrijedno pismo Ciprijana Zochowski upućeno Paštriću iz Chelma 22. kolovoza 1691. Zochowski »archiepiscopus totius Russiae« obavještava Paštrića kako mu je pokušao poslati njihov slavenski leksikon, te obećava poslati mu njihov slavenski misal (Borg. lat. 503, f. 333). 5 Iz ovog su elaborata crpli, i to pretežno iz onog dijela gdje se navode mjesta u kojima se obavlja bogoslužje na glagoljici. JAGIC, V., Glagolitica II, sv. 38, str. 59—62; zatim JELIC, L., Fontes historici liturgiae glagolito-romanae saeculi XVII. Krk 1906, str. 61—62, 70—75. 418