ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 227
nih pokazatelja, ili su oni naznačeni sasvim neodređeno kao: »nekoliko svežnjeva«, »više svežnjeva«, »nekoliko knjiga«, »izvjesna količina«. Ovako sređenu građu smještao je L. čurlica u ormare, sanduke — klupe, posebne kase, a dio građe i na ormare. Ormari su označeni brojeevima koji su na njima od ran je postojali. Glavna je težnja autora da u svom »generalnom katalogu« što točnije navede gdje se nalazi određena arhivska građa. Stoga je čitav tekst kataloga koncipirao tako da prikaže sadržaj pojedinih ormara, sanduka i kasa. U ormarima precizira smještaj i po njihovim pretincima. Izvan ormara, i to na ormare, smjestio je građu koju zbog njena obujma nije mogao smjestiti u ormare, kao npr. velike kancelarijske knjilge, a isto je tako postupio i s teže oštećenom građom u namjeri da je odijeli od one bolje očuvane i neoštećene. Dio takve građe smjestio je i u posebnu prostoriju. Provodeći smještaj građe i redigirajući svoj katalog, autor je želio da poboljša stanje u »političkom arhivu«, prije svega zato da se više ne bi moglo reći kako se u tom arhivu »ne može naći ono što se traži«, kako je to isticano prije početka njegova rada. U toku rada L. Čurlica je naglašavao kako će on izraditi »analitički indeks«, odnosno »indeks« iz kojeg će se razabirati gdje je pojedina građa smještena, i u kojem će primijeniti kronološki redoslijed, koliko god to bude moguće. Takav redoslijed ostvario je, međutim, tek sasvim djelomično. Kombinirajući elemente općeg inventara, analitičkog inventara i topografskog kataloga, a po završenom poslu nazvao je L. Čurlica svoj pregled građe — »generalnim katalogom«. Vlada u Zadru smatrala je da je »politički arhiv« u Dubrovniku radom L. Čurlice »ponovno sređen i klasificiran na najbolji mogući način«. Iz prethodnih smo izlaganja vidjeli da centralni organi u Beču nisu bili toga mišljenja, već su tražili da se nastavi naporima oko daljeg sređivanja i da se izradi iscrpniji pregled građe po njenom sadržaju. Njih prvenstveno zanima takav detaljniji sadržaj, kako bi mogli odlučiti koji će se sve dijelovi »političkog arhiva« u Dubrovniku prenijeti u Kućni i dvorski arhiv u Beču. Rukovođeni takvim željama i ciljevima, a nikako općom brigom za dubrovačke arhivalije, oni i preporučuju da se za dalje sređivanje angažiraju osobe većeg obrazovanja i znanja. Ni njih, kao ni njihovu birokraciju u Dalmaciji ne uzbuđuju navodi L. Čurlice o slabom, a djelomično i kritičnom stanju razmjerno znatnog dijela spomenutih arhivalija. Ocjenjujući rad L. Čurlice treba svakako naglasiti da je on kroz svega 8 i po mjeseci izvršio značajan posao određenog sređivanja: preko 800 omota, oko 360 knjiga i dalje znatne količine građe smještene u 8 sanduka — klupa. Ako se i uzme u obzir da je u svom izvještaju od 23. XII preuveličao teškoće oko sređivanja »velikog broja financijskih knjiga i spisa«, treba u svakom slučaju priznati velike napore i trud koje je, kao kancelarijski činovnik bez posebne naobrazbe, uložio u sređivanje srednjovjekovne građe (»mnoštvo pergamena iz 11—13 st.«). U dosada poznatim izvorima ne nalazimo potvrde da bi L. Čurlica bio primio i neke posebne upute u pravcu detaljnije obrade građe državnopravnog i diplomatskog karakera, koja je najviše interesirala Kućni i dvorski arhiv u Beču, no, ostaje činjenica da je navedena građa zaista detaljnije prikazana u njegovu »generalnom katalogu«. Napomenimo da je još detaljniji 227