ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 226

Sređivanje se sastojalo u razvrstavanju građe u određene grupe, od kojih se naziru slijedeće: papinske povelje i pisma; građa o crkvenim organizacijama; povelje stranih vladara; ugovori s drugim državama i gradovima; diplomatsko i konzularno dopisivanje sa zemljama Istoka; isto, sa zemljama Zapada; građa raznih organa Republike iz Dubrovnika; isto od organa izvan Dubrovnika, s područja Republike; turski spisi; građa o solanama; stari procesi i si. Ima među njima dijelova koji očito tvore jednu grupu, ali ih autor nije sjedinio. Možda mu za to nije dostajalo vremena, a vjerojatnije i stoga što mu to nije dozvoljavao raspoloživi prostor u ormarima i sanducima u koje je smještao građu. Drugi glavni dio sredjivačkog posla bio mu je da građu složi u omote, a na ove da zapiše bilješke o sadržaju građe. Češće ističe kako se iz takvih »postila« vidi sadržaj omota, nazivajući to i svojom »metodom« sređivanja. Očita je težnja i trud autora da ovim »postilama« okarakterizira što veći dio građe koju sređuje i popisuje. Međutim, tekstove svih tih »postila« ne unosi u tekst svog »generalnog kataloga«. Razvrstavajući građu po sadržaju, autor slijedi dominantno načelo svoga vremena o sređivanju arhivske i registraturne građe. Sadržaj bilježaka nije jednoobrazan i dosljedan. Npr., kod diplomatske prepiske češće je navedeno: ime diplomatskog predstavnika, godina i mjesto odakle piše; ponegdje nedostaje oznaka godine, a negdje je označen samo predmet i ništa više od toga. Ili, npr., kod ugovora Dubrovnika s drugim hrvatskim gradovima i s talijanskim gradovima navodi: ugovorne strane, godine i predmet isprave; negdje samo prva dva elementa, a ponegdje izričito navodi da je isprava »bez datuma«. Iako rijetko, ali u nekoliko slučajeva posebno iskazuje pojedinačne arhivalije. Tako, npr., navodnu bulu pape Zakarija iz 743. god. kojom se potvrđuje palij dubrovačkom nadbiskupu; ili, npr., poznati rukopis dominikanca S. Crijevića, nazivajući ga »Compendio della storia di Ragusa«, bilježeći uz to da se uz ovaj rukopis nalaze »posebno« još i »razni listovi« istog rukopisa »poništeni po nalogu Senata«. Ima slučajeva kada se građa ničim ne karakterizira, već se samo navodi gdje se čuvala za vrijeme Dubrovačke Republike (npr. »Carte state conservate neirarmadio delle parti secrete del Senato sotto 1'antico governo«). Češće se dokumenti karakteriziraju i po jeziku kojim su pisani (»ilirski« tj. hrvatski, »turski«, »srpski«). Autor nastoji da što više građe obilježi po njenom sadržaju, ali nerijetko u iste svrhe koristi i diplomatičke i arhivističke elemente, a upotrijebljena terminologija odražava, dakako, kako vrijeme u kojemu L. Čurlica radi, tako i stupanj njegova znanja odnosnih disciplina. Nadalje, kod dijela građe izričito napominje da je napisana na pergameni. Ponegdje se kod povelja ističe da su sačuvani i njihovi pečati, te se ponešto i o njima kaže. Ima i napomena ako su uz originale sačuvani i njihovi prijevodi; isto tako i u slučajevima kada se radi 0 prijepisima dokumenata. Konačno, autor bilježi i slučajeve kada su isprave povezane zajedno, ili ako su razdvojene. Ponekad su omoti dokumenata označeni i određenim brojevima ili velikim slovima. Ni u tome nema neke dosljednosti. Kancelarijske knjige su pretežno identificirane 1 količinski određeno iskazane. Inače su količinski pokazatelji slaba strana i ovog »kataloga« L. Čurlice. Broj omota je uglavnom iskazan, ali bez određenja o količinama unutar pojedinih omota. Ponegdje nema ni skup226