ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 214
na »zapečaćena vreća« s raznom građom iz (kancelarije na otoku Mljetu, no, sva je ta građa očito već ranije, izvan i prije ove akcije inventariziranja, bila pristigla u dubrovački »sudski« arhiv 42 . Inventarizacija građe mirovnih sudova izvan Dubrovnika, na području Dubrovačke provincije, kako će se kasnije vidjeti, nije bila završena istovremeno kad i u Dubrovniku, već se otegla sve do u 1813. godinu. Kersin inventar obuhvaća, dakle, građu ukinutih sudova i bivših sudskih organa u gradu Dubrovniku, zatim notarsku građu koja je do tada (28. II 1812) bila predana tim sudovima, te 'konačno značajan dio građe koja se nalazila u nekadašnjem državnom tajništvu bivše Dubrovačke Republike, kao i u uredima nekih njenih organa, a u ovo je vrijeme i taj dio bio priključen arhivskoj i registraturnoj građi sudova. Od posebnog je .interesa završna klauzula u kojoj J. Kersa utvrđuje da se »razne knjige«, sadržane u njegovu inventaru, nalaze »u najtežem stanju, bez korica, s manjkajućim listovima, te djelomično trule«. Očito je i nesumnjivo da takvo stanje nije nastalo odjednom ni kroz nekoliko godina. I prokurator Sorkočević, kako smo vidjeli, govorio o oštećenosti mnogih »knjiga«, pripisujući to »vremenu«, tj. njihovoj starosti i dugotrajnoj upotrebi. Osnovni je razlog navedenog stanja svakako bio u tome, što je i za vrijeme Dubrovačke Republike arhivska građa pojedinih njenih organa držana zajedno s registraturnom građom istih organa. Nije izdvajana u neki posebni »Arhiv Republike« u kojemu bi briga o njoj i njenom stanju bila primjerenija i ađekvatnija njenoj dokumentarnoj i spomeničkoj vrijednosti. S druge strane, nije ni nova francuska uprava u Dubrovniku tako brzo provodila u život odredbe svog zakona iz god. 1796. o pokrajinskim arhivima, niti je praktički posvećivala neku posebnu brigu arhivskoj građi ukinute Dubrovačke Republike. Uz to, i nakon ove Kersine inventarizacije, velike su poteškoće boljem čuvanju građe stvarale i vrlo česte promjene sudskih kancelara kojima je ta građa bila povjerena. To se posebno odnosi na podjelu građe novim sudovima, koja je, na temelju Kersina inventara, uslijedila 28. III 1812. Toga je dana izrađen zapisnik- o raspodjeli kako arhivske i registraturne građe, na temelju spomenutog inventara, tako i namještaja ukinutih sudova. Nakon toga su kancelari novoformiranih sudova sukcesivno preuzimali dijelove arhivske i registraturne građe koja je pripala njihovim sudovima. Za Sud prve instancije preuzeo je 28. III 1812. njegov kancelar T. Tromba, za Trgovački sud 22. IV 1812. M. Skurić 43 , a tek 8. V 1812. preuzeli su svoje dijelove: Gj. Perić za Mirovni sud u Dubrovniku i B. Sivrić za Apelacioni sud 44 . Ovakvo zakašnjelo preuzimanje građe mo42 J. Kersi je za izrađeni inventar isplaćeno 604,16 franaka (v. HAD, FU, Sud 1812, rub. 1, br. 1546). Kasnije je utvrđeno da mu je trebalo isplatiti samo 585,93 fr. (isto, br. 5388), pa se objašnjavanje O refundaciji razlike proteglo sve do u 1813. godinu 43 Predsjednik Trg. suda požurivao je 16. IV 1812, kod intendanta Dubrov. provincije da mu se preda građa koja pripada njegovu Sudu, tj. da mu se predaju »knjige starih trg. sudova i mornarice«. 20. IV 1812. obnovio je požurnicu, a 23. IV 1812. carski prokurator pri Sudu prve instancije javlja intendantu Dubrov. provincije da je 22. IV 1812. Trg. sudu predana građa prema zapisniku od 28. III 1812. o raspodjeli građe ukinutih sudova (v. HAD, FU, Trgovina, rub. 3, br. 1561, 1596 i 1673). 44 Odgovarajuće izjave navedenih kancelara o preuzimanju građe dopisane su na kraju Kersina inventara (str. 35—36). Detaljnije ćemo se na ovu raspodjelu osvrnuti drugom prilikom kada bude riječi o radu na inventarizaciji od 1820. god. nadalje. Kako će se vidjeti iz daljih izlaganja, ovom raspodjelom građe, izvršenom u razdoblju ožujaksvibanj 1812. god., nije, ipak, sva građa iskazana u Kersinu inventaru predana novo214
