ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 140

bila Radičeva, građanstvo za njega i brata mu Vukca. Ako dođe u Dubrovnik, smjestit će ga, nahraniti, dat će mu dio zemlje u Primorju. Ako Sandalj pristane na to, poklisar N. Goze otići će kralju da se sve to ozakoni.

307 Da ubrzaju stvar, Dubrovčani 7. IV 1405. šalju Hrvoju poklisara N. Goze da im njegovim posredstvom kralj potvrdi isprave. To je, kažu, običaj da novi kralj potvrđuje stare privilegije. Prilikom tog potvrđivanja ne smije se ništa ni oduzeti ni dodati starom tekstu, ali mora naročito paziti da se upišu ona tri sporna sela.

308 Hrvoje je pozvao Dubrovčane da mu pošalju poklisare da im potvrdi stare povelje. Oni su mu uputili svog ambasadora N. Goce da to učini.

309 Sandalj se još uvijek opirao. Dubrovčani mu 30. IV odgovaraju da ne žele svađu i da su sporna sela njihova.

310 Budući da je Sandalj uporno tražio 1000 perpera godišnje subvencije, Dubrovčani 10. V odgovaraju da će mu taj novac dati pod uvjetom da im preda još druge zemlje uz selo Lisac, Trnovicu i Imoticu.

311 21. V Dubrovčani čine dalji napor da se sporazume sa Sandalj em. Starim ponudama dodaju nove: u slučaju potrebe on, brat mu, njihove žene i djeca smiju doći u Dubrovnik da se Sklone, uza se će smjeti povesti pratnju od 12 osoba pod uvjetom da svi dođu zajedno, dat će im se hrana i opskrba. Na te dubrovačke uvjete zaklet će se Sandalj. Nakon toga poklisar će otići kralju i s njim uglaviti konačni mir i potvrditi povelje. Izgleda da su Dubrovčani bili potpuno uvjereni u uspjeh svog prijedloga, zato su svojem poklisaru N. Goze poslali i pisara Franka de Zorzi, koji zna slavenski (che sapia leger et scriver in slavonesco) da sastavi odgovarajuće povelje.

312 30. V 1405. šalju kopiju isprave svojeg obećanja što će izvršiti i sa svoje strane učiniti Sandalju i bratu mu Vukcu, kad im potvrdi stare povelje. Istodobno su dostavili i kopiju povelje učinjenu za kralja Bosne u kojoj su upisana ona tri sporna sela. Naređuju svojem poklisaru N. Goze da ne dopusti mijenjanje smisla teksta povelje. Sporedne stvari mogu se prestilizirati. Dopuštaju da se povelje, kad se sastave, pohrane kod bosanskog »djeda«, dok se Dubrovčani prvi ne zakunu da će se držati teksta povelje. Kralju Tvrtku II obećavaju kuću u Dubrovniku i uredno plaćanje svetodmitarskog tributa. Dobit će ga na blagdan tog sveca za prošlu godinu. 313 7. VI ulazi se u završno razdoblje pregovora. Sandalj je pogledao kopiju povelje, koju treba da potpiše. Zahtijevao je da se u tekst izričito unese da će ga Dubrovčani primiti i postupati s njim kao s pravim dubrovačkim plemićem kad dođe u grad. Ambasador N. Goze odgovorio mu je da će se o tome voditi računa.

314 Konačno, nakon mukotrpnih natezanja, prijedloga, protuprijedloga, Tvrtko II Tvrtković 20. VI 1405. u Belim Selištima u Trstivnici izdaje Dubrovčanima povelju. Ostoja se proglašava krivim za rat i neprijateljstva. Tvrtko potvrđuje Dubrovčanima sve prijašnje isprave bosanskih i raških vladara i njihovih velikaša. Posebno se naglašava da im se potvrđuju sela u Primorju. Budući da se selo Lisac i zaseoci Imotica i Trnovica 307 Lettere 308 Lettere . 309 Jorga, 107 310 Lettere . 311 Lettere . 31- Lettere . 313 Lettere . 314 Lettere . IV, 89*. — Jorga, 107. IV, 90—90'. — Gelcich-Thalloczy, 163 i d. — Jorga, 107. IV, 93. — Jorga, 107. IV, 95. — Jorga, 107. ' IV, 97. — Jorga, 107. IV, 98. — Jorga, 108. IV, 98'. — Jorga, 108. 140