ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 141

izričito ne spominju u Ostojinoj povelji o Primorju, a ta se mjesta nalaze na darovanom području »od Kurila deri do Stona«, bosanski kralj, savjetovavši se sa svojim velikašima, osobito s hercegom Hrvojem i vojvodom Sandaljem, odlučuje da ta sela spadaju u Primorje i da moraju pripasti dubrovačkoj općini. Dubrovčani su oprostili i odustali od traženja ratne štete. Prijašnji nesporazumi rješavat će se pred stankom.

315 Dubrovčani su napokon službeno dobili natrag sporni dio Primorja. Odmah su pristupili izvršenju svojih obaveza prema Sandalju. 30. VII 1405, u skladu s prijašnjim dogovorom, vojvodu Sandalj a i brata mu Vukca, njihovu djecu, unuke i praunuke u muškoj liniji primaju među dubrovačku vlastelu, daruju im palaču u Dubrovniku koja je pripadala Radiču Sankoviću, daju im bivši Radičev dio zemlje u Primorju. Osim toga, kad knez Vukac ili Sandalj ili obojica zajedno dođu u grad, Dubrovčani će njima i njihovoj pratnji, koja će brojati 12 osoba, dati hranu i podmiriti troškove. Obojica ih svaki posebno mogu i kasnije dolaziti u Dubrovnik i tu će biti sigurni i ugošćeni.

316 22. IX 1405. Dubrovčani ispunjavaju obećanje dano Tvrtku II. Primaju ga i uvršćuju među dubrovačku vlastelu, njega i njegove muške potomke, ustupaju mu palaču u Dubrovniku koja je bila kralja Ostoje i daju mu Ostojin dio zemlje u Primorju. Obećavaju mu uredno isplaćivati sve stare dohotke zapisane u starim poveljama.

317 Trajni mir glede Primorja ipak nije još nastupio. Kad je došao na prijestolje Ostojin sin Stjepan, pokrenuo je 1418. pitanje Primorja. Tražio je da Dubrovčani za tu zemlju njemu plaćaju tribut i da mu dadu kuću u Dubrovniku koja je pripadala hercegu Hrvoju Vukčiću. Napomenuo je da je on na gubitku jer iz sela u Primorju ne dobiva nikakvu »službu« ni vojnike. Dubrovčani su odbili sve njegove zahtjeve i prigovore.

318 Tada je 5. III 1419. kralj Stjepan u Zvečaju potvrdio Dubrovčanima sve stare povelje bosanskih vladara svojih preteča.

319 Otada se više ne postavlja pitanje pripadnosti Primorja Dubrovniku. Ono je i danas sastavni dio dubrovačke općine i u svojim starim granicama čini republičku granicu SR Hrvatske prema SR Bosni i Hercegovini. DRUGI DIO Objavljujemo važnije izvore o stjecanju, diobi i očuvanju dubrovačkog Primorja od 1388. do 1405. Djelomične izvode i regeste pojedinih instrukcija dubrovačkim poklisarima u Bosni, kralju Ostoji, hercegu Hrvoju, vojvodama Radiču Sankoviću i Sandalju Hraniću objavili su Gelcich-Thalloczy, n. dj., 115, 152, 165 itd. i Jorga, n. dj., 92—108. Ostali izvori nisu dosad objavljivani. To se prvenstveno odnosi na odredbe dubrovačkog Velikog i Malog vijeća i Senata, a pogotovu na katastik »Divisioni dei deceni di Terre Nove 1399 adi 9 giugno« i izvode iz zakonske knjige » Liber viridis«. Î,J Stojanović, 490—495. 316 Stojanović, 265—267. 317 Stojanović, 495—497. iw Cirković, 247. 319 Stojanović, 554—557. 141