ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 139
su mu 6. IX za selo Lisac ponudili: dubrovačko građanstvo i nobilitet, Imću u Dubrovniku koju je imao Radič, i dio zemlje u Primorju koji je taj uživao. 299 Sandalj nije bio s tim zadovoljan. Činilo mu se da je to preniska cijena za Lisac. Dubrovčani mu 10. IX odgovaraju i uvjeravaju ga da je njihova ponuda visoka i vrijedna i da zato ne mogu prihvatiti njegove dalje zahtjeve. 300 On je, naime, zahtijevao da mu se isplati 1000 perpera u ime naknade za Lisac, jer su Dubrovčani, navodno, toliko isplatili Radiču za to selo. Dubrovčani odgovaraju 15. IX da nisu nikad dali taj novac Radiču za to selo. Ta je svota bila hjemu obećana ako im ustupi Konavle. Ukoliko Sandalj ne pristane na dubrovačke prijedloge glede vraćanja tog sela njima, oni će čitavu stvar iznijeti pred bosanskog kralja, hercega Hrvoja i čitavu Bosnu (misle na »zbor« bosanske vlastele). 301 Dubrovčani 20. IX 1404. odlučno zahtijevaju da ih se vrati u. granice koje su držali prije rata. Odgovaraju Sandalju da mu ne mogu isplatiti 1000 perpera, jer bi to bio presedan koji bi koristili svi susjedni velikaši i slično tražili čim bi se osilili. 302 2 7. IX Dubrovčani su čitavo pitanje iznijeli pred hercega Hrvoju. Obrazložili su mu tok događaja, što su sve ponudili Sandalju za selo Lisac. Upoznali su ga s prigovorima Sandaljevim, npr. da to selo nije upisano u Ostojinoj povelji, prema tome da pripada njemu, da traži 1000 perpera godišnjeg tributa za njegovo ustupanje itd. Dubrovački poklisari kod Hrvoja, Pasko Resti i Marin S. Bona, obesnažili su prigovore i zahtjev Sandaljev tumačeći Hrvoju da se to selo uključuje u Ostojino darovanje, a da je svota od 1000 perpera godišnjeg tributa previše velika za to malo selo. 303 Izgleda da je intervencija kod Hrvoja uspjela. Dubrovčani 2. IX hvale svoje poklisare da su dobro obavili zadatak. Naređuju im u daljoj instrukciji da naročito paze da se u povelji, koju bude Sandalj izdao o Primorju, uključe sela Lisac, Trnovica i Imotica. Ako se Sandalj bude ljutio, neka ga podsjete na dobročinstva koja su mu Dubrovčani u prošlosti učinili. 304 U čitav spor umiješao se, u pozitivnom smislu, i bosanski kralj. Traži kopije starih dubrovačkih privilegija. Dubrovčani mu ih šalju i 4. XII daju direktive svojim poklisarima neka traže ona tri sela, ali neka ne obećavaju Sandalju nikakvu novčanu nagradu za taj ustupak. Nov privilegij oko ustupanja sela Lisca neka bude kopija onog starog, prvotnog oko ustupanja Primorja. 305 Pod bremenom još uvijek neriješenog pitanja tih sela ulazi se u 1405. godinu. Dubrovčani imaju sada prednost. Uz njih, njihove stavove i argumente stoje bosanski kralj Tvrtko II i Hrvoje Vukčić. 18. III 1405. dubrovački poklisar Nikola Goze opet posjećuje Sandalj a. Podsjeća ga na staro prijateljstvo između njega i Dubrovnika, moli ga da potvrdi stare povelje koje se tiču spornih sela. Za uzvrat će mu dati ono što je već obećano, ali Dubrovčani ne pristaju da mu isplaćuju godišnji tribut od 1000 perpera pripomoći. 306 31. III Dubrovčani čine dalje napore da udobrovolje Sandalj a. Ponovno potvrđuju da će mu dati kuću u gradu koja je prije 2 " Lettere . 300 Lettere . 301 Lettere . 302 Lettere . 303 Lettere . 304 Lettere . 305 Lettere . 306 Lettere . . IV, 71'. — Jorga, 104. . IV, 72*. — Jorga, 104. . IV, 73'. — Jorga, 105. . IV, 70. — Jorga, 105. . IV, 74'. — Jorga, 106. . IV, 77. — Jorga, 106. . IV, 80'. — Jorga, 106. . IV, 85—85'. — Jorga, 106—107. 139
