ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 136
kova prehrane i čitavog poslanstva. 281 Za poklisara je izabran Ivan B. de Menze. Budući da je.Radič zauzeo dio Primorja, Senat predlaže Velikom vijeću da usvoji odredbu kojom se neće nitko tko je dobio zemlju u Primorju, a ta je zemlja sada pod okupacijom Radiča, usuditi tražiti od Radiča dio prinosa žitarica pod kaznom gubitka svoga dijela zemlje u Primorju. Svatko tko dozna da je netko tražio dio od Radiča, mora to odmah javiti svojoj vladi, inače ga stiže kazna. 282 Dubrovčani, dakle, oštrim mjerama sprečavaju priznavanje bilo kakvog Radiče va prava na silom zauzet dio Primorja. Ivanu Mence su 4. VII uručene direktive za pregovore s Radićem. Otići će do mjesta Slano, dalje ne. Tu će čekati Radiča da dođe u Primorje na pregovore. Ako Radič dođe, neka ga pozdravi u ime dubrovačke vlade i napomene mu da može doći u grad u kuću koju mu je dubrovačka vlada prije poklonila. Što se tiče Primorja, 0 tome će se raspravljati nakon zaključenja mira s Bosnom, a ne sada. Treba mu napomenuti da on najbolje zna što treba da radi u sadašnjem momentu. 283 Zbog takve situacije Veliko vijeće prihvaća 6. VII prijedlog Senata da Dubrovčani ne traže dio prinosa sa zemlje koja im je dodijeljena u Primorju. Istodobno se ozakonjuje odluka Senata od 30. VI da se kazni svatko tko bude od Radiča tražio dio prinosa sa zemlje u Primorju. 284 Sva nastojanja Dubrovčana da sačuvaju svoj teritorij i izbjegnu rat nisu donijela odgovarajuće rezultate. 15. VII 1403. vojska kralja Ostoje u tri kolone prelazi dubrovački teritorij: s Primorja Radič Sanković, s trebinjske strane Sandalj Hranić i Pavle Radenović. Trebinjci napadaju Brgat. Dubrovački vojni zapovjednici Marin Gučetić i Jakov Gundulić sa svojom su vojskom suzbili Bosance. U okršaju je poginuo s dubrovačke strane knez Slanog, a s bosanske Vukoslav Nikolić. Dubrovčani se odlučno prihvaćaju vođenja rata. 285 Da barem nekako oslabe bosansku koaliciju, Dubrovčani šalju svog pouzdanika fra Marina Bodazza da iznese kralju Ladislavu u Zadru stav svoje vlade prema njemu. Ladislav nije bio zadovoljan dubrovačkim stavom i smatrao ih je svojim neprijateljima. Dubrovčani posvuda traže saveznike. Njihovi poklisari idu Kotoranima, Zećanima, Turcima, Albancima. Ponovno 4. IX šalju fra Marina Ladislavu. Ladislav traži da ga Dubrovčani priznaju de jure, a ne samo de facto za svog kralja. Kad su Dubrovčani odbili taj zahtjev riječima da je Republika vezana na ugarsku krunu, a ne na ličnost, Ladislav šalje svoje galije na dubrovačko područje, koje ipak nisu doprle do grada i napale ga. 286 Dok je Ladislav sa svojim pristašama 5. VIII 1403, prigodom svog krunjenja u Zadru, mogao biti na vrhuncu svojih težnji, dotle je Zigmud učvršćivao svoju vlast u Ugarskoj. Posljedica rasta Žigmundova utjecaja 1 moći bila je da su u IX mjesecu Sandalj Hranić i Pavle Radenović bili voljni pregovarati s Dubrovčanima. Dubrovčani su pak sa svoje strane usmjerili svoje snage protiv Ostoje. 19. IX zabranjuju svojim ljudima trgovinu solju s Bosnom na čitavom području od Splita do Bistrine pod 281 Ref. 32, 154. 282 Ref. 32, 154' — 155. 283 Jorga, 95—96. 284 Ref. 32, 213'. 285 Škrivanić, n. dj., 48—49. 286 Sišić, 160—61, 171. 136
