ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 100
Skik. 4a Zahumlje je u početku bilo pod suverenitetom Bizanta. Kasnije su bili neko vrijeme samostalni »i nezavisni ne pokoravajući se nikome«. 5 Zahumlje, odnosno kako se u srednjovjekovnim ispravama češće spominje kao Hum, nalazilo se, prema Ljetopisu popa Dukljanina u Crvenoj Hrvatskoj i prema glavi 30. istog Ljetopisa, u ovim županijama: Stantania (Ston), Papava (Popovo Polje), Yabsko (Zažablje, Ošlje), Luca (s obje strane Neretve), Vellica (oko Ljubuškog), Gorimita (Imotsko polje), Veoenike (između Nevesinja i Broćna), Dubrava (na lijevoj obali Neretve), Debre (Dabarsko polje). 6 Granice humske zemlje, najprije kao Zahumlja, a kasnije Huma, prostirale su se u početku od Dubrovnika do srednjeg toka Neretve. Na mjestu gdje je bilo staro Zahumlje do XII st., od XII st. dalje podrazumijeva se Hum ili Humska zemlja. Povijesno-geograf ski teritorijalni pojam Huma obuhvaća na zapadu područje nekadašnje Neretljanske oblasti i hrvatske Imotske župe, na sjeveru se proteže do župe Rame na Neretvi i rijeke Bune. Obuhvaća, zatim, Blagaj do Konjica i gornji tok Neretve. Na istoku seže do Čemerna i Sutješke. Unutar tog područja Humske zemlje ostaje oblast starog Zahumlja između Neretve, Dubrovnika, Trebinja i Gacke. 7 Sve do X st. nema spomena o imenima zahumskih vladara. Prvi poznati vladar je Mihajlo Višević (umro öko 930), suvremenik hrvatskog kralja Tomislava (910—928). Višeslav se spominje u aktima splitskog sabora 925. Prema tome bi izgledalo da je saveznik Bizanta. Međutim, 926. zauzeo je bizantski grad Sipont. Navodi se i kao saveznik bugarskog vladara Simeona u borbama protiv Bizanta. Tek nakon Simenove smrti 927. prilazi Bizantu i dobiva titulu konzula i patricija. 8 Potkraj X st. Zahumlje je kratkotrajno pod vlašću makedonskog vladara Samuila. U XI st. Zahumlje dolazi pod vlast Duklje. Naime, 1042. dukljanski vladar Vojislav priključio je Zahumlje i Travunju Duklji. Otada je Zahumlje višemanje kroz cijelo XI st. čvršće ili slabije povezano s tom državom. Za vrijeme kraljeva Mihajla (1050—1082) i Bodina (1082— oko 4a ibidem, gl. 30. — O smještaju tih gradova, kao i o čitavoj filološkoj i toponomastičkoj problematici s naznakom literature usp. Ferjančić, n. dj., 59—61. — J. K o v ač e v i ć, Istorija Crne Gore I, Titograd 1967, u poglavlju »Od dolaska Slavena do kraja XII vijeka, str. 297—338. — O pogrešnoj koncepciji povijesti stare Duklje koju sprovodi J. Kovačević usp. kritiku S. M. S t e d i m 1 i j a, Razmatranja o povijesti Hrvata, Crkva u svijetu, sv. 5, 1967, str. 73. — O netačnosti K. Porfirogeneta iznesenoj u gl. 33 DAI da su Zahumljani Srbi, usp. M. V e g ö, Povijest humske zemlje (Hercegovina) I, Samobor, 1937, 69. Zatim B. Grafenauer, Pitanje srednjovekovne etničke strukture prostora jugoslavenskih naroda i njenog razvoja, JIČ 1—2, 1966, 27. — Općenite podatke o Primorju donose Fortunić — Milas, Slano, Zagreb 1935, passim. — Dominik M a n d i ć, Bosna i Hercegovina I—III, Chicago 1960, Rim 1967, osobito sv. I. str. 82—328, gdje naglašava hrvatstvo Zahumlja. 5 DAI, gl. 29. 6 F. S i š i ć, Letopis popa Dukljanina, Beograd — Zagreb 1928, 327, 452. — Ljetopis popa Dukljanina (priredio VI. M o š i n), Zagreb 1950, 75. — Ljetopis popa Dukljanina (priredio S. M i j u š k o v i ć), Titograd 1967, 226—228. — O smještaju tih županija v. Kovačević, n. dj., 339—346. 7 V. Trpković, Humska zemlja, Zbornik Fil. fakulteta VIII-1, Spomenica M. Dinića, Beograd 1964, 225—260. 8 Ferjančić, n. dj., 54, 60. — F. Š i š i ć, Pregled povijesti hrvatskog naroda, (ed. Šidak), Zagreb 1962, 121. — M. D i n i ć, Srpske zemlje u, ranofeudalno doba (do XII st.), Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb 1953, 252—4. — Nedavno je u Stonu pronađen natpis u kojem se spominje Mihajlo. Neki povjesničari su skloni vidjeti u tom imenu Mihajla Viševića. Drugi smatraju da se to ime odnosi na dukljanskog vladara Mihajla iz XI st. Usp. Kovačević, n. dj., 363, da je to Višević. — J. Lučić, Marginalije uz novopronađen natpis u Stonu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 14, 1962, 23—33, s pregledom mišljenja da bi to mogao biti kralj Mihajlo iz XI st. 100
