ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 70
Primus libellus (str. 54—94) sadržava ispravu bana Jurja Draškovića u kojoj se opet citiraju Maksimilijanovi mandati i prepisuje spisak šteta nanesenih plemićima varaždinske županije 1573. pod naslovom »Libellus actiones et regestum damnorum continens«, zatim dolazi prva tužba varaždinskih plemića i Keglevićev odgovor. 5 Secundus libellus (str. 94—144) sadržava izvještaj banskih komesara o istrazi povodom tužbe varaždinskih plemića. Iz njega objavljujemo izvode iz isprave o saslušavanju svjedoka, odgovor varaždinskih plemića na Keglevićevo opravdavanje pred kraljem (druga predstavka plemića varaždinske županije) i Keglevićev zahtjev da se provede istraga. Tertius libellus (str. 147—176) čini rasprava pred Banskim sudom 1579. U toj raspravi nema interesantnijih podataka o samoj buni. Spisi procesa sitnih plemića iz varaždinske županije protiv Matije i Šimuna Keglevića jesu glavni izvor o seljačkoj buni 1573. u varaždinskoj županiji, zapravo u području oko Zaboka, Gubaševa i Krapine. Prije nego što prijeđemo na prikaz pojedinih spisa iz tog procesa, iznijet ćemo ukratko njegov tok i neke momente koji su u tom kraju utjecali na događaje 1573. Trideset i dva plemića iz varaždinske županije potužila su se u svibnju ili lipnju 1573. kralju Maksimilijanu na Mati ju Keglevića, koji je poslije ugušivanja seljačke bune napao i opljačkao njihove posjede. 8 U vezi s tom tužbom kralj je 20. VII 1573. naredio biskupu Jurju Draškoviću da prisili Matiju Keglevića da plemićima nadoknadi počinjene štete i pusti na slobodu njihove kmetove koje drži u tamnici. 7 Ban je, međutim, takav nalog Kegleviću dao tek 17. VIII. Matija Keglević je na to samo obećao da će na tužbu varaždinskih plemića opširno odgovoriti. 8 To je i učinio, te su početkom rujna nastale njegove predstavke vladaru i banu u kojima je iznesena njegova verzija toka seljačke bune u tom kraju. 9 Sve to, međutim, nije bitno utjecalo na njegove postupke. Vladar je 20. XI 1573. čak izrazio bojazan da nasilja koja Keglevići i dalje čine prema sitnim plemićima mogu izazvati novu bunu. 10 Krajem 1573. nastala je vjerojatno druga predstavka varaždinskih plemića kralju, a i zahtjev Matije Keglevića da se o njihovim tužbama provede istraga. Maksimilijan je 18. XII 1573. naredio banu da imenuje komisiju koja će tu istragu provesti. Biskup je komisiju odredio tek krajem siječnja 1574, a sačinjavali su je kanonik Antun Vramec, Mihajlo Konjski, Mojzes Humski i Krsto Bedeković. 11 Ta je komisija 1. II 1574. saslušala u Začretju 357 svjedoka koji su redom potvrđivali različite navode iz tužbi varaždinskih plemića. Svi kraljevski i banski mandati, istrage, tužbe i pritužbe samo su povećavali dosije te parnice. Keglevići su se oglušivali na sve naloge i nisu htjeli nadoknaditi počinjene štete, odnosno pustiti na slobodu po5 Isto, str. 306—311. 6 Isto, str. 279—282. Rački je tu tužbu stavio na početak ožujka. Kako se događaji spomenuti u njoj kasnije tačno datiraju, ona nije mogla nikako nastati prije svibnja. 7 I sto, str. 306—308. •Arhivski vjesnik VII—VIIL Zagreb 1964—1965, str. 305—306. "Rački, Starine VII, str. 309—314. 10 I s t o. str. 315. "1st o, str. 318.
