ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 55

Nas će, svakako, u prvome redu zanimati vrste platna i tkanina kojima su se građani Varaždina u to vrijeme služili, kao radovi u samome gradu u platnarstvu i suknarstvu. Dok o odjeći imademo podataka već od 13. stoljeća dalje, o vrstama platna i sukna, odnosno radovima u toj djelatnosti, sačuvani su podaci tek od 15. stoljeća. Najviše vijesti o vrstama platna i sukna u gradu Varaždinu sačuvano je u testamentima građanki, a i građana ovoga grada. U svojim oporukama tadašnji stanovnici Varaždina nabrajaju i količinu, i vrste i vrijednost platnenog i suknenog materijala što ga daruju svojim najbližima, bližoj ili daljoj rodbini, znancima, odnosno slugama ili služavkama. Upravo je po tome moguće prosuditi da su i platna i sukna naročito žene imale na zalihama i da je to bila i fina i skupa roba. O vrstama platna saznajemo nešto i iz međusobnih tužbi i sudskih parnica. Eto, g. 1457. neki Matija podiže tužbu o predmetu »Tuoch Woll« — dakle vunene tkanine u vrijednosti od 35 maraka pfeniga. Na sudu je utvrđeno da je ta tkanina ostala u Ptuju, pa će se tamo potražiti.

3 G. 1461. varaždinski notar Matija tuži krojača Jurja da mu je izradio premalen plašt, a osim toga mu od sukna, i to »subtili«, tj. najfinijega, ništa kao ostatak nije vratio. Krojač se uopće nije pojavio na sudu. Po ondašnjim sudskim propisima samim tim je izgubio parnicu, te je bio dužan nadoknaditi štetu tužitelju.

4 Godine 1587. u svome testamentu neka Marica bilježi da imade platna »in ztopa« u vrijednosti od 2 forinte. To je bila prilična vrijednost, budući da je upravo tolika bila cijena 1 konja. Ta ista Marica imade vunene tkanine u vrijednosti od 3 forinte i neki materijal »kerenthow«, odnosno »Iiglero«, tj. iz Ihlave.

5 Iz 1587. godine posebno je zanimljiva i parnica Ivana Taczlina protiv Jurja Flaismana zbog čitavog niza veoma vrijednih predmeta koje je Margareta Taczlin zbog turske navale i požara u Varaždinu sklonila i pohranila u Ptuju. Među tim stvarima je srebrnina, skupocjena odijela i veća količina »lanenog platna«.

6 Posebno je zanimljiva oporuka varaždinskog župnika Mihajla Zedinića iz 1588. godine. I to ne samo zato što je on bio oženjen i što je imao djecu, već upravo s ovog našeg gledišta. Oporuka nam daje, naime, veoma mnogo podataka o raznoraznim vrstama odjeće i platna, odnosno sukna, koje je taj župnik posjedovao, pa je svoju imovinu sada oporučno darovao. 2eni ostavlja debelu skerletnu tkaninu, a kćerci Ani grimiznu tkaninu. Jedno odijelo iz »Chemeletha«, podstavljeno runom i kožom od janjeta, ostavlja drugoj svojoj kćeri Magdaleni. Ovaj je župnik posjedovao i fino platno za plahte »ex sidone«, tj. tada skupocjenu vrstu platna s istoka. Posjedovao je i materijal za 6 velikih ručnika od bijeloga platna, za 10 ručnika od oslikanog materijala, koji se u narodu nazivao »robane«; isto tako spominje da imade oslikanog materijala za 11 plašteva. Posjedovao je i 2 ženske kabanice, jednu od zelenog materijala, a drugu od grimiza, koje su isto podstavljene bijelim runom i kožom od ovaca.

7 3 Historijski arhiv Varaždin (HAV), Arhiv grada Varaždina (AGV), Liber civitatis (L. C.) 1454/1469, pagina (p.) 75. 4 HAV, AGV, L. C. 1454—1469, p. 277. 5 HAV, AGV, L. C. 1587—1589, p. 38. 6 HAV, AGV, L. C. 1587—1589, p. 27. 7 HAV, AGV, L. C. 1587—1589, p. 64.