ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 266

POŽAR U DRŽAVNOM ARHIVU TRAUSNITZ, LANDSHUT, DONJA BAVARSKA Njemački arhivistički časopis ARCHIVALISCHE ZEITSCHRIFT za god. 1965. donosi opis velikog požara u spremišnim prostorijama Državnog arhiva u gradu Trausnitz, Landshut, u Donjoj Bavarskoj

1

. Opis požara, gašenje, spašavanje arhivalija, pouku i iskustvo poteklo iz ovog događaja vrijedno je upoznati ne samo zbog informacije nego i zbog rezultata u poduzimanju mjera zaštite protiv požara i u restauraciji ugrožene i oštećene arhivske građe. 1. Vatra i spašavanje arhivske građe Dne 21. 10. 1961. nešto iza 4 sata rano ujutro zapaženo je pucketanje i svjetlucanje u prostorijama spremišta Državnog arhiva u gradu Trausnitzu. Odmah je obaviješten direktor arhiva dr Hiereth, koji u 4,22 sata zove policiju i pokušava ručnim aparatima gasiti vatru. Na poziv policije vatrogasci stižu već nakon 11 minuta, u 4,33 sata. Malo kasnije'u 4,40 sati već je znatan broj vatrogasaca pristupio gašenju. Uza sve velike napore požar je uspjelo ugasiti tek nakon 37 sati borbe, 22. 10. U pismima koja su stizala novinama i upravi arhiva, kao i u interpelacijama u parlamentu, mogla su se čuti pitanja: Kako je moglo doći do vatre i kakvo je protupožarno osiguranje u gradu? Zašto nije bilo oko 20 km arhivalija Državnog arhiva u Landshutu bolje osigurano protiv vatre? Da li su uprave dvorca i arhiva učinile sve što je bilo moguće i potrebno da se nenadoknadivi arhivski materijal zaštiti svim tehnički mogućim mjerama sigurnosti? I da li je uopće moguće i potrebno takav dragocjeni materijal smještati u takve zgrade u kojima dolazi u pitanje zaštita od požara? Požar na Trausnitzu dao je priliku arhivistima i javnosti da se temeljito ispita sav kompleks pitanja osiguranja od vatre i borbe protiv vatre u arhivima i da se na primjeru provjeri teorija i praksa. Dvorac Trausnitz nalazi se na 76 m visokoj stijeni iznad starog dijela grada Landshut. Zgrade čine zatvoren četverokut oko gotovo pravokutnog dvorišta. U gornjem katu kneževskog trakta — u kojem se nalazilo arhivsko spremište — kao i u većem dijelu grada bio je trijem s arkadama. Sama zgrada imala je podrum, prizemlje, dva kata i krovište s visokim zabatom. Zgrade na ovako tijesnom prostoru mogle su — u slučaju da je puhao vjetar — lako sve zajedno postati žrtvom požara. Samo vremenu bez vjetra treba zahvaliti da se požar nije proširio na ostale dijelove grada, koji je većinom — 70% — građen od đrveta. Pristup gradu je bio loš. Cesta se od grada Lanđshuta uspinje strmo, zavojito, uska je, s nagibom od 14%, a treba prolaziti kroz vrata u zidinama i zatim kroz sama gradska vrata. Na posljednjem kilometru je cesta neasfaltirana, jednosmjerna, puna rupa, s pet nepreglednih prolaza kroz zidine, djelomično pod pravim kutom. Vozila su mjestimično morala voziti korakom. Osobna kola su se mogla polagano mimoići, ali teretna kola mogla su voziti samo jednim smjerom. Iako udaljenost od grada nije velika, vozila su trebala 15 minuta do starog grada zbog loše ceste. Srećom su ceste bile suhe. Vanjska gradska vrata bila su noću zatvorena, ključ je bio u gradu, te su se mogla samo iznutra otvarati. — Poslije požara duplikat ključa čuva se izvan grada! Pojedini dijelovi grada nisu bili odijeljeni protupožarnim zidovima, a drveni, većinom tzv. slijepi podovi nisu bili zapreka širenju vatre. Stropovi su bili obloženi drvetom ili su drvene grede bile gole. Drvena su bila i vrata i pragovi. 1 Der Grossbranđ auf der Burg Trausnitz in Landshut, Erfahrungen und Lehren von Bernhard Zittel, Archivalische Zeitschrift, Band 61/ 1965, Böhlau Verlag, Köln—Graz, str. 142—192. 266