ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 267

Pristup do pojedinih prostorija u gradu bio je težak. Prozori su imali željezne rešetke i kroz te prozore je bilo omogućeno spašavanje arhivalija tek onda kad je tehnička služba prepilila ili odvarila rešetke, a to je zahtijevalo vremena. Pristup u podrum, u prvi i drugi kat zgrade bio je moguć samo kroz jedna vrata sa stepenica. Sva druga vrata s tih stepenica bila su zazidana. Prostorije na gornjem katu nisu imale izlaz na hodnik s arkadama, te se do njih moglo doći samo s vanjske strane, tj. s druge strane zgrade. Rešetke na prozorima su zatvarale pristup u prostorije izvana, zaključana ili zazidana vrata sprečavala su ulaz u unutrašnje dijelove. Vatrogasci i spasilačka ekipa morali su probijati vrata da bi brže stigli do središta vatre i spašavali što se dalo. K tome ključar nije mogao u snopu ključeva naći pravi ključ, . pa je i to usporavalo spašavanje građe. Nedostajao je i pregled rasporeda prostorija iz kojega bi se mogao razabrati najbliži put do žarišta vatre, zatim raspored cisterna i hidranata, te raznih opasnih mjesta. Nije bilo ni pouzdanog vodiča koji bi vatrogasce uputio najkraćim putem do kritičnih tačaka. U gradu su postojale dvije cisterne, jedna s 55 m

3

, druga s 20 m

3 vode, no nisu bile pune. U unutrašnjem dvorištu bila su dva hidranta, u vanjskom jedan. Vodovod je na te hidrante mogao davati na cijevi promjera 100 mm 400—500 1 vode u minuti. Za gašenje vatre bila je potrebna velika količina vode: 3.600 1 u min. ili 432 m

3 za dva sata. Osjećao se nedostatak vode, te su je morali dovoziti tankerima iz Landshuta. Vatrogasni stručnjaci su podijelili objekte, s obzirom na mogućnost obrane od vatre, na tri razreda: 1. razred pruža dobre izglede za uspjeh vatrogasne intervencije i označuje se s 1—1,9 bodova; 2. razred s osrednjim uspjehom s 2—2,9 bodova i 3. razred s nepovoljnim uvjetima s 3 boda i dalje. Trausnitz je bio u 3. razredu s 4,6 bodova, te je davao veoma nepovoljne uvjete za obranu od vatre, što se u praksi obistinilo. Za slučaj velikog požara, kakav je uistinu ovaj bio, nije bilo nade za spašavanje. (Još i sada, nakon svih naknadno poduzetih mjera za obranu, Trausnitz je u 3. razredu sa 3,2 boda!) Kako smo spomenuli, vatra je zapažena 21. 10 iza 4 sata ujutro. Prema procjeni stručnjaka tinjala je 16 sati, tj. od 12 sati 20. 10. do 4 sata ujutro 21. 10. Uzrok vatre bio je grijač za vodu (Tauchsieder), koji čistačica nije bila isključila. Voda se zagrijala i isparila, preko vruće posude vatra je zahvatila stolac, zatim se proširila na pod i razgorjela. Izgorio je kneževski trakt, u kojem je bilo spremište arhiva u Landshutu. Vatra je ugašena tek 22. 10. u 17 sati popodne, nakon 37 sati borbe. Vatrogasci su se morali uglavnom ograničiti na lokalizaciju vatre, te zajedno s arhivistima na spašavanje arhivskog materijala. U gašenju je sudjelovalo 600 ljudi, a pošto je vatra ugašena, vatrogasci su još 12 dana ostali na straži (265 ljudi). Životom je stradao jedan vatrogasac, a nekoliko ih je bilo ranjeno. Osim vatrogasaca i arhivista u gašenju i spašavanju arhivalija sudjelovala je i vojska. Već za vrijeme vatre spašeno je 2.650 m arhivalija, koje su vojnički kamioni odvozili u pričuvno spremište Državnog arhiva u Hofstallungu, u podrume Državne štedionice u Landshutu i još neke prostorije. Ta se građa nalazila u podrumu koji je izdržao, te se iz njega moglo spašavati za vrijeme požara. Materijal je skupljan u dvorištu na dvije hrpe, a onda odvožen na spomenuta mjesta. Dan iza gašenja požara počelo je iskopavanje zasutih arhivalija pod ruševinama. Razgrtanje ruševina započela je vojska, nastavilo je zemaljsko građevinsko poduzeće, a trajalo je 14 dana (do 6. 11) pod nadzorom i uz sudjelovanje arhivskih službenika. Iskopano je tako 12 teretnjaka, dok je sve građe iz dvorca izvezeno 58 kamiona, po vožnji oko 50 tek. m građe, što bi iznosilo oko 2.700—2.900 tek. m. Uz vojničke transporte sudjelovao je i arhivski kamion od 4 i pol tone s 12 vožnji. Od 20 km fondova Državnog arhiva vatrom je bilo pogođeno 3.455 tek. m, tj. 20 %>. Prema prvim procjenama činilo se da će oko 800 m biti potpuno uni-