ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 207

prijepisi, imaju neke nove elemente. U ugovoru »Sv. Save sa Svetogorcima« iz 1193. g. još je sačuvan i oblik križa, ali Savina je povelja vranjinskom manastiru interpolirana i ima istu oznaku potpisa u koroboraciji

171 i — što je još značajnije prvi put devocionu formulu u potpisu. Sava je »božjom milošću arhiepiskop srpske zemlje i pomorske.«

172 Međutim, Stefan se u dvije dubrovačke isprave potpisuje vrlo jednostavno — Gospodin Stefan i Stefan kralj i s bogom samodržac srpski. Ako je mišljenje Kovačevića (koji je na osnovu potpisa mislio da je to Dragutinova, a ne Stefanova isprava) tačno, onda sve do Vladislavove isprave iz 1242. g. nema devocione formule (dei gratia ili pomoću božjom itd.) u potpisima srpskih vladara. Upravo Vladislavova povelja Bogorodici bistričkoj ima za nas vrlo interesantnu i intitulaciju i potpis. Intitulacija glasi: »Stefan Vladislav pomoću i milošću božjom venčani kralj svih srpskih zemalja i pomorskih«, a potpis: »Stefan Vladislav po milosti božjoj kralj i samodržac svih srpskih zemalja i pomorskih.«

173 To ne znači da vladari u XIII st. nisu upotrebljavali i sasvim skraćeni oblik potpisa i intitulacije.

174 Iz svega nužno slijedi zaključak da devociona formula i opsežan potpis Stefanove isprave više odgovaraju vladarskim običajima Nemanjinih unuka i daljih nasljednika nego njegovu sinu. Prema tome, Stefanova hilandarska povelja nekim je svojim oblicima utjecala na nastajanje mljetske Stefanove povelje. Ali ispreplitanje starijih i mlađih oblika isključuje prema mom uvjerenju sastavljanje u doba kad je datira historiografija. Možda će tačnije vrijeme postanka moći odrediti Milutinova potvrda. b. Nedatirana Milutinova potvrda darovnice Stefana Prvovjenčanog mljetskom samostanu

175 Milutinovu je potvrdu Miklošić datirao između 1275. i 1321, a Smičiklas je uopće nije donio. Dinić je smatra ispravnom.

176 Prema Miklošićevoj bilješci radi se o originalu u Bečkom arhivu, s kojega je otpao pečat.

177 Međutim, Stanojević je, govoreći o intitulaciji te isprave dva puta propustio da je prikaže u tačnom svjetlu. Naime, pregledavajući Milutinove isprave, on je došao do uvjerenja da se u njegovim »poveljama u Intitulaciji osobito jako ističe uvek poreklo, roditelji i predci njegovi.«

178 Samo »u jednoj Milutinovoj povelji« — nastavlja — »ali koja nije sačuvana u originalu, stoji prosto: Azb Stefan Ouroš.«

179 Da se nije pozvao upravo na tekst mljetske povelje, pomislili bismo da je imao pred očima neki drugi primjer. Nešto dalje kaže: »Kraća je Intitulacija, opet sa pomenom porekla, u jednoj povelji Milutinovoj katoličkom manastiru na Mljetu.«

180 Za nas je ova Stanojevićeva zabuna značajna. Naime, u Vladislavovim i Milutinovim crkvenim poveljama intitulacija obično počinje s az ili 171 »Sego bo radi pisahb i podbpisahb«. 172 Glas 106, str. 35. 173 Spomenik III, str. 6—7. 174 Glas 106, str. 36—37. 175 Monumenta serbica, str. 71. 176 Dvije povelje, str. 16. 177 Monumenta serbica, str. 71. m Glas 92, str. 146. 179 Glas 92, str. 146, bilj. 3; potcrtala N. K. 180 Glas 92, str. 147.